Možda ste se nekada zapitali zašto se vi i vaša braća ili sestre toliko razlikujete… Odrastali ste pod istim krovom, sa istim roditeljima i dijelite veliki dio genetskog materijala, a ipak ste potpuno različiti – „kao nebo i zemlja“. No, nauka ima objašnjenje za to.
Zašto se braća i sestre toliko razlikuju?
Iako može zvučati čudno, naučna istraživanja pokazuju da razlike nisu slučajne, već su dio dubokog psihološkog procesa u kojem se djeca nesvjesno oblikuju kako bi pronašla svoj identitet.
Dok se mnogi ljudi prirodno identifikuju sa svojom porodicom, braća i sestre često doživljavaju suprotan proces. Psiholozi to nazivaju „procesom razdvajanja identiteta“ (dezidentifikacije), a odvija se tokom djetinjstva i adolescencije, prenosi Index.hr.
Djeca ne pokušavaju da budu slična, već žele da budu drugačija. To im omogućava da se u očima roditelja i okoline vide kao jedinstvene individue.
Naučnici ovaj proces opisuju i kao „pronalaženje sopstvene uloge“, djeca ne žele da preuzmu postojeće uloge koje su već dodjeljene njihovoj braći ili sestrama, već traže jedinstveno mjesto u porodici. Ako je jedno dijete „pametan učenik“, drugo može biti profilisano kao „zabavljač“. Ako je sestra „sportista“, brat može biti „umjetnički tip“.
Takve uloge često nisu svjesne, ali pomažu djeci da se bore za roditeljsku pažnju i priznanje unutar porodice.
Uloga roditelja i percepcije
Samo zato što ste preuzeli drugačiju ulogu ne znači da nemate sposobnosti slične bratu ili sestri. Međutim, u porodičnom okruženju neko je bio „brži“ i taj prostor je već bio zauzet, pa ste tražili svoj put.
Prema evolutivnoj psihologiji, roditelji često ulažu više pažnje i resursa u dijete koje doživljavaju kao „najperspektivnije“, jer im to donosi najveću korist od „ulaganja na duži rok“.
Smatra se da zbog toga, nije dovoljno samo biti drugačiji, važno je biti drugačiji na način koji će se roditeljima dopasti.
Pored toga, djeca ne odrastaju u potpuno istim uslovima. Vremenom se mijenjaju finansijske situacije, stres, dinamika unutar doma i emocionalna zrelost roditelja. Svako dijete, čak i ako deli isti dom, zapravo odrasta u drugačijem okruženju.
Posljedice roditeljskog favorizovanja
Velika naučna studija koja je obuhvatila više od 19.000 učesnika pokazala je da nejednak tretman djece unutar porodice može imati dugoročne posljedice.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu „Psychological Bulletin“, manje favorizovana djeca imaju veću vjerovatnoću da pate od problema sa samopoštovanjem, takođe mogu da budu emocionalne nestabilna u odrasloj dobi.
Roditelji, svjesno ili nesvjesno, često podržavaju djecu koja su mirnija, savjesnija ili jednostavno više odgovaraju njima. Ova djeca vremenom razvijaju bolju emocionalnu ravnotežu i stabilnije odnose.
S druge strane, mlađa djeca, posebno sinovi, često dobijaju manje pažnje, što ih može dovesti u nepovoljan položaj.
Autori studije naglašavaju da je važno prepoznati ove obrasce kako bi se spriječila šteta i poboljšala porodična dinamika.
Povratak sebi, bez uloga i poređenja
Ako prepoznajete da ste u djetinjstvu prihvatili određenu ulogu kako biste se razlikovali od svoje braće ili sestara, važno je znati da se identitet može promijeniti.
Niste zauvijek ono što ste nekada morali biti. Odrasla dob pruža priliku da preispitate ko zaista jeste, bez poređenja sa drugima i bez pritiska da se uklopite u dugo ustaljene obrasce.
Istraživanja pokazuju da ljudi koji žive u harmoniji sa sobom, prema sopstvenim vrijednostima i željama, osjećaju veće zadovoljstvo i unutrašnji mir. Isprobajte nove aktivnosti, okrenite se stvarima koje vas zaista zanimaju, bez obzira na to da li ste u prošlosti mislili da „niste za to“.
Ono što je nekada bio mehanizam adaptacije sada može postati svjestan proces ka ličnom rastu i ispunjenijem životu.
(Vijesti.ba)