Iako prehrambena industrija i istraživači koji su učestvovali u istraživanju kažu da ovo otkriće ne bi trebalo spriječiti ljude da konzumiraju čokoladu, stručnjaci kažu da rezultate treba bliže analizirati.
Istraživači Univerziteta George Washington i kompanije ConsumerLab koja testira hranu i dodatke prehrani istraživali su količinu olova, kadmijum i arsena u više od 70 proizvoda od čokolade i kakaa kupljenih od maloprodajnika poput Amazona, GNC-ja i Whole Foodsa u periodu od osam godina.
Njihovi rezultati, objavljeni u časopisu Frontiers of Nutrition, otkrivaju da čak 43 odsto testiranih proizvoda sadrži prevelike količine olova po porciji, a 35 odsto sadrži prevelike količine kadmijuma, premašujući tako stroge smjernice za hranu američke savezne države Kalifornije.
Istraživači ove smjernice često koriste kao konzervativnu referentnu tačku za bezbjednost hrane tokom istraživanja kontaminacije hrane teškim metalima, budući da američka Agencija za hranu i ljekove (FDA) ne postavlja ograničenja za toksične sastojke poput kadmijuma ili arsena, a za olovo to čini samo kada je riječ o konkretnim proizvodima poput slatkiša ili hrane za bebe.
Potencijalno problematični ako se konzumira više
Nijedan od testiranih proizvoda nije premašivao maksimalne nivoe arsena postavljene u kalifornijskim smjernicama, a gotovo svi proizvodi – njih 70 od 72 ili 97 odsto – sadržavali su količine olova koji su daleko ispod ograničenja FDA-ja.
Istraživači kažu da je malo vjerovatno da teški metali pronađeni u čokoladi “predstavljaju značajan rizik” ako se konzumira jedna porcija, ali dodaju da bi mogli biti “potencijalno problematični” ako se konzumira više porcija ili se unose uz druge proizvode koji možda takođe sadrže teške metale, poput čaja ili začina.
Ova studija posljednje je u nizu istraživanja koja sugerišu da neki popularni brendovi čokolada mogu sadržavati teške metale.
Američko udruženje slastičara za Forbes kaže da su “čokolada i kakao sigurni za konzumiranje i u njima se može uživati kao u poslasticama, baš kao što to ljudi čine već vjekovima”. Dodaju da su za njih bezbjednost hrane i kvalitet proizvoda najviši prioriteti”.
Nejasno je koji tačno brendovi tamne čokolade i proizvoda od kakaa sadrže teške metale, budući da istraživači namjerno nisu taj podatak naveli u studiji. Ipak, proizvodi koje su testirali vjerovatno su dobro poznati potrošačima: istraživači kažu da je njihov cilj bio procijeniti kontaminaciju “najpopularnijih potrošačkih proizvoda od kakaa”, koristeći ankete potrošača za procjenu njihove popularnosti.
Treba li da prestanemo da jedemo čokoladu?
Ukratko, ne. Istraživači kažu da količina teških metala pronađena u testiranim čokoladama vrlo vjerovatno nije “biološki značajna” sama po sebi, pogotovo budući da mnogi ljudi proizvode konzumiraju relativno neredovito i u dovoljno malim količinama. Ipak, rezultati sugerišu da postoji potreba za višim standardima i smjernicama kada je riječ o kontaminaciji hrane teškim metalima, dodaju.
Kako izbjeći izlaganje teškim metalima u hrani?
Ponovo ukratko: nikako. “Ne možete izbjeći izlaganje teškim metalima u prehrani,” kaže glavna autorka studije i direktorica integrativne medicine na Univerzitetu Džordž Vašington, Li Frejm (Leigh Frame). Teški metali prirodnim putem mogu ući u hranu kroz tlo ili vodu u procesu uzgoja, ili u različitim trenucima tokom pakovanja, sušenja, obrade ili transporta. Kadmijum iz tla, na primjer, upijaju kakao, riža, žitarice, krompir i duvan, a olovo u proizvode od kakaa može ući tokom procesa proizvodnje.
Veća je vjerovatnost da će baš organski proizvodi sadržavati više kadmijuma i olova, otkrili su istraživači. “Još više iznenađuje to da certifikati organskog porijekla ne mijenjaju značajno nivoe teških metala u testiranim proizvodima,” napisali su istraživači, prenosi RTCG.
(Vijesti.ba)