U Sarajevu je za 14. august ove godine najavljeno održavanje Bh. povorke ponosa 2021. pod sloganom „Otpor sa margine“. Ovo je, uključujući i prošlogodišnju online povorku koja je zbog pandemije okupila manji broj učesnika, treća manifestacija po redu. Tim povodom, razgovarali smo s Admirom Adilovićem, članom Organizacionog odbora ovogodišnje Bh. povorke ponosa.
FOKUS: Ovogodišnji slogan “Otpor s margine” govori da su LGBTIQ i dalje na margini, ima li nekog napretka u smislu ostvarenja Vaših ciljeva u odnosu na period prije tri godine?
ADILOVIĆ: Slogan ovogodišnje Bh. povorke ponosa govori o borbi koju margina pruža. Naše društvo još uvijek gura LGBTI+ osobe na marginu, ali mi ne odustajemo od svoje slobode i zahtjeva za ravnopravnost. Mi na margini volimo, postojimo, prkosimo. Margina nije nikakva ružna riječ od koje treba bježati, ona postoji i realnost je našeg društva. Sada govorimo o otporu kojeg pružamo upravo sa ovog mjesta, otporu protiv mržnje, nasilja, heteronormativnosti, patrijarhatu, stereotipnim kutijama. Izuzetno glasno, jasno i vidljivo govorimo da je ravnopravnost cilj od kojeg nećemo odustati i nešto što treba zamijeniti realnost margine. Prvom povorkom napravljen je jedan od najznačajnijih koraka za LGBTI zajednicu u BiH ali i cijelo društvo.
Povorka je dala snagu mnogim mladim ljudima iz zajednice da se autuju, žive ponosnije i slobodnije svoje identitete. Konačno su dobili priliku identificirati se s nekim i sada znaju da nisu sami. Povorka je pokazala da ljubav može da pobjedi sve prepreke i ponosno pokaže svoje šarene boje. Kada pričamo o periodu između prve povorke i danas, pričamo o periodu COVID-a, izolacije društva i suštinskog života u četiri zida. Ono što je nama posebno značajno jeste koliko je zajednica zahvaljujući prvoj povorci ojačala, osnažila se i povezala. U trenucima kada su zbog pandemije mnogi bili primorani biti u zatvorenim prostorijama s izvorima nasilja, spas su pronalazili upravo u online sferi i povezanosti sa drugim osobama. Povorka se dogodila taman u pravo vrijeme, tada je jasno dala doznanja svim LGBTI+ osobama da nisu same i da će uvijek imati podršku i nekoga ko ih bezuvjetno voli. Upravo ova spoznaja pomogla je mnogim LGBTI+ osobama da se izbore sa svim problemima i preprekama tokom pandemije.
FOKUS: Nedavno ste imali sastanak s premijerom Kantona Sarajevo Edinom Fortom te su ukazali na problem što se teret dodatnih mjera sigurnosti stavlja na organizatore protestne šetnje.
ADILOVIĆ: Ovu povorku iščekujemo sa nizom velikih pobjeda, a neke od njih se ogledaju upravo u pomoći koju smo dobili od institucija. Naime, naš zahtjev da nadležne institucije osiguraju potpunu sigurnost Bh. povorke ponosa te pokriju troškove dodatnih mjera sigurnosti, podržao je kabinet premijera Kantona Sarajevo Edina Forte, načelnik općine Centar Sarajevo, Srđan Mandić i gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić. Ovo je zapravo jedna velika pobjeda neformalne grupe ljudi koja je uspjela stvoriti prostor za rad svim drugim organizacijama i grupama ljudi koji po trenutnom Zakonu o javnom okupljanju Kantona Sarajevo mogu imati naložene dodatne mjere sigurnosti. S tim u vezi, Zakon o javnom okupljanju u Kantonu Sarajevo, hitno treba usvojiti izmjene i dopune, u skladu sa europskim standardima, kako ova podrška ne bi bila izuzetak, već bi zakon omogućavao uživanje slobode okupljanja bez stavljanja bilo kojeg tereta građanima ili građankama.
FOKUS: Od marta prošle godine, kao i čitav svijet, BiH je suočena s pandemijom virusa COVID-19. Kako su se izvanredni uvjeti i okolnosti odrazili na živote, prije svega, na ionako ugrožena prava i slobode LGBTIQ osoba u BiH?
ADILOVIĆ: Pandemija nas je sve natjerala da živimo u vandrednim okolnostima, ali nažalost veliki dio tih okolnosti LGBTI+ osobama u BiH su vrlo poznate. Strah, asocijalnost i život u četiri zida našem društvu donijela je pandemija, dok s druge strane te uvjete LGBTI+ osobama ne donose samo pandemije već samo društvo. Teško je govoriti o tome kakav je uticaj pandemija imala na LGBTI+ osobe jer je svaka osoba imala drugačije iskustvo. Radeći na kampanji “Iza zidova margine” koja prikazuje upravo iskustvo LGBTI+ osoba tokom pandemije primjetili smo da je veliki broj mladih ljudi bilo primorano biti sa svojim porodicama 24/7, a često prvi izvori nasilja dolaze baš iz porodice koja bi trebala biti podrška. Što je ostavilo velike prepreke za dalji razvoj, ali i određene psihološke trauma kojih je se dosta teško riješiti.
FOKUS: Koliko su danas u bh. društvu prisutni homofobija i općenito diskriminacija prema LGBTQ osobama? Na koji način pojedinci, društvo, institucije ispoljavaju negativan odnos prema osobama drugačije seksualne orijentacije i koliko je u tom odnosu prisutno nasilje?
ADILOVIĆ: Nasilje je sveprisutno iako nije uvijek vidljivo. Ne smijemo zaboraviti da se fizičko nasilje većinom događa u četiri zida, negdje gdje tamno i gdje nema mnogo prolaznika, a sve češće je i u javnim sferama. Psihološko nasilje ne prestaje samo u tim krugovima, ono je često prisutno u javnosti, ne mora se kriti i djelomično postaje prihvaćeno. Nasilje u online sferi je nešto na čemu mi uveliko radimo prijavljivanjem pojedinačnih poruka i komentara koji sadrže govor mržnje, poziv na mržnju ili poziv na nasilje, ali to nije dovoljno. Onoga dana kada shvatimo da nasilje nije prihvatljivo i da riječ boli koliko i udarac, onda ćemo moći pričati o tome da smo pravo solidarno društvo. LGBTI+ osobe na nasilje nailaze svugdje pa i u Institucijama koje bi zapravo trebale da im budu podrška. Naša borba protiv svih vrsta nasilja upravo je povorka. Povorkom govorimo da smo tu, da nećemo otići i da nas više nije strah!
FOKUS: Iako je po pitanju ostvarivanja mnogih prava većine građana u BiH država zakazala, šta je to što političari, sistem i država moraju uraditi kao prioritetne zadatke da bi LGBTQ osobe ostvarile svoja osnovna ljudska prava i da se u ovoj zemlji ne bi osjećali građanima “drugog reda”?
ADILOVIĆ: Ono na čemu se trenutno radi jeste usvajanje Zakona o istospolnom partnerstvu koje će garantovati neke od osnovnih zakonskih prava LGBTI osobama. Trenutno LGBTI+ osobe ne mogu kupiti ni zajedničko životno osiguranje jer nisu porodično vezani, ne mogu se posjećivati u bolnicama, ne mogu naslijediti imovinu… Problema je malih miliona kada se krene zajednički život. Ono što je potrebno, a na čemu i mi radimo jeste edukacija i senzibilizacija političkih ličnosti, zakonodavstva i cjelokupnog sistema odlučivanja.