Velikom broju prisutnih tog 30. jula 2008. godine obratili su se predstavnici RTM-a i predstavnici Srpskog prosvjetnog kulturnog društva “Prosvjeta“ Mostar, čiji je Siniša Jokić bio predsjednik.
U govorima su ukazali na dobra djela koja je Siniša Jokić učinio kao novinar, odazivajući se na brojne humanitarne akcije, priloge i reportaže i sve ono za što je Siniša Jokić živio i radio posljednjih 15 godina svog života.
Predstavnici “Prosvjete” su istaknuli da je Siniša Jokić bio poetska duša, iza kojeg je ostalo više od 200 napisanih pjesama.
„Kada je bilo najteže, Siniša nije mislio na sebe, nego na ljude oko sebe, želio je svima prenijeti njihove snove, želje, potrebe, muke, radosti, želio je služiti drugima, jer je konstantno i uvijek silno mislio kako pomoći onima kojima pomoć treba. A u tom vremenu, trebala je svima. Siniša je to znao i jurio da svojom ljudskošću obgrli cijeli Mostar i svima pomogne.
To sam prepoznao i u onim smokvama, koje je donio iz Raštana, sa linije, da ponudi one koji su skoro zaboravili kako izgleda smokva. Te smokve bile su najslađe smokve u mom životu. Tako sam tade mislio, ali, zanimljivo i danas mi se tako čini. Ne zbog smokava, nego zbog načina na koji su mi ponuđene, načina na koji je to Siniša usput spomenuo. Upravo tako je živio, radio i ostavljao trajne biljege za pamćenje kod svih ljudi koje je sretao. Ta jednostavnost davanja i vlastitog odricanja je ono što rijetki imaju, a pamti se zauvijek. Zato sam uvjeren da će uspomena na Sinišu trajati upravo onoliko koliko će ovdje na Jugu dozrijevati smokve. Vječno“, zapisao je, između ostalog, Sejo Đulić.
Siniša Jokić utopio se 17. jula 2008. godine, kupajući se u rijeci Neretvi, u mjestu Raštani sjeverno od Mostara, gdje je i stanovao.
Vodio se kao nestao 10 dana, dok 28. jula policajci i kajakaši nisu izvukli njegovo tijelo iz vode podno Željezničkog mosta u Raštanima, samo kilometar nizvodno od mjesta utapanja.
Obdukcija je pokazala da je riječ o utapanju i da nije bilo nikakvih tragova nasilne smrti.
(Vijesti.ba)