Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović danas je na Ajvatovici pozvao na duhovnu obnovu muslimana, upozorivši da će se bez nje “genocidi nad muslimanima nastaviti nizati”.
– U zadnjih trideset godina čak tri muslimanska naroda su pretrpjela genocid: Bošnjaci, muslimani u Bosni, Rohindža muslimani u Mijanmaru i Palestinci, što je zastrašujuće i ponižavajuće za jednu takvo veliku kulturu kakva je muslimanska – kazao je reisul-ulema.
Obraćajući se u okviru Centralnog programa “515. dana Ajvatovice”, reisul-ulema je upozorio da se muslimani pod hitno moraju preobraziti, duhovno pročistiti, oporaviti i vratiti sebi i svojim vrijednostima.
Obraćanje reisul-uleme prenosimo u cijelosti:
“Bismillahir-rahmanir-rahim.
Braćo i sestre, dragi prisutni!
Mi se upravo nalazimo na najvećem muslimanskom dovištu u Evropi. Došli smo ovdje vjerujući da je Uzvišeni Allah na ovom mjestu spustio svoju milost, odazivajući se dovi svog pobožnog roba Ajvaz-dede. Usmena tradicija našeg naroda kaže da je, nakon četrdesetog sabah-namaza i četrdesetog jutra Ajvaz-dedine dove, raspuknula stijena i otvorio se prolaz za vodu prema tadašnjem Akhisaru, današnjem Pruscu. Od tada pa sve do danas, uz neke iznuđene prekide, naš narod se okuplja na ovom mjestu i na njemu upućuje dovu svome Stvoritelju, vjerujući da je ovo mjesto blagoslovljeno Božijom milosnom intervencijom.
Ovo je, dakle, ukorijenjena tradicija našeg naroda i ona je na tragu onoga kako su postupali i prvi muslimani.
Naime, oni su s dubokim poštovanjem i s žarkom ljubavlju prema svome Poslaniku, a .s., ljubili ono što je dodirnula njegova ruka, s ushićenjem pili iz posude iz koje je on pio i iz mijeha za vodu koji su dodirivale njegove usne.
Nastojali su se okoristiti berićetom džubeta koje je ostavio iza sebe i vlatima kose s njegove glave. Trudili su se i da namaz obave na mjestu na kojem je on klanjao i da u namazu svoje stope stave na mjesto na kojem su stajale njegove stope. Vjerovali su da je sve što je u vezi s Poslanikom, a. s., blagoslovljeno i da u sebi nosi poseban bereket.
I mi vjerujemo da se na svakom mjestu na kojem se manifestirala Božija milost nalazi uvećan berićet i da se lijepo naći na takvom mjestu. Zato rado posjećujemo pećinu Sevr, u koju se Poslanik, a. s., sa svojim drugom Ebu Bekrom sklonio od potjere mekanskih idolopoklonika; rado posjećujemo pećinu Hira u kojoj su odjeknule riječi prve objave; rado bismo se našli na svakom mjestu za koje znamo da se u njemu nalazio i naš Poslanik. I rado dolazimo na ovo mjesto, na ovu našu Ajvatovicu, vjerujući da je na ovom mjestu Allah spustio svoju milost.
Braćo i sestre!
Ovdje smo ponajprije zato da na ovome mjestu uputimo dovu Allahu; da Ga, Uzvišenoga, zamolimo da raspukne i našu stijenu, koja nas pritišće i davi i vuče nas dolje – ne da nam da se vinemo gore, u visinu.
Dova je moćno oružje vjernika i u sebi nosi veliku snagu. Ali, dova ima svoje uvjete, koje treba poznavati i ispuniti. “Dova, to je ibadet!” (Tirmizi), rekao je Poslanik, a. s., a onda proučio ajet: Gospodar vaš je rekao: “Uputite Mi dovu, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine, tj. neće da mi dove, poistovjećujući dovu s ibadetom – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi” (El-Mu’min, 60).
Dova, dakle, obuhvata svaki ibadet, ona je srčika sveg ibadeta. Nju je naredio sami Bog, njome se izražava monoteizam, jer se čovjek dovom obraća isključivo Allahu i nikom drugom i samo Njega zaziva, priznajući Mu božanstvenost. Svakim vidom ibadeta čovjek se, zapravo, obraća Allahu i moli Ga da taj ibadet primi od njega, da ga sačuva velikih iskušenja i uvede ga u Džennet. Sav ibadet je, dakle, dova; ima funkciju dove!
I zato, braćo i sestre, ovo naprijed što smo čuli od našeg muftije, ono o čemu je govorio, kako i na koji način trebamo dolaziti na ovo dovište, treba da bude naša svijest da je ovo dova, a da se na dovu, tamo gdje se obraćamo dragom Bogu, mora dolaziti ponizno i kako priliči ovom mjestu, ovoj našoj Ajvatovici.
Braćo i sestre!
Svjedoci smo da danas stotine miliona muslimana širom svijeta upućuje dovu Allahu, mole Ga za izlaz iz teškog stanja u kome se nalazi skoro čitav muslimanski svijet. Ali, odziv je – kako vidimo – slab, jer loše postupamo. Posvađani i razjedinjeni ne možemo nikome pomoći, pa ni sebi samima. Generacije muslimana su propustile uraditi ono što su bili dužni. Uradili su i uradili smo mnogo toga što nismo trebali i doveli smo se u ovakvo stanje.
Ta, zar vam nije Muhammed a.s. poručio: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati da se čini dobro, a odvraćati od zla, ili će Allah na vas poslati kaznu, nakon koje ćete Ga dozivati, moliti a On vam se neće odazvati”.
Prema tome, da bi dobili odziv, da bi Bog Dragi reagirao na njihov zov, moraju se promijeniti, pročistiti i popraviti svoje stanje, proširiti i produbiti ibadet i kloniti se onog što im je zabranjeno. To im treba biti dova, ona je efikasna. U protivnom, neće imati odziva ili će on biti vrlo slab.
U jednom vjerodostojnom hadisu Poslanik, a. s., je svoje sljedbenike upozorio na vrijeme u kome će biti izloženi nasrtajima drugih i biti njihov lahak plijen. Kada su ga upitali hoće li tada biti malobrojni, rekao je: “Naprotiv, bit će vas mnogo, ali ćete biti poput bujične naplavine – onog škarta koji bujica nosi. Allah će iz srca vaših neprijatelja izuzeti strahopoštovanje prema vama, a u vaša srca će unijeti slabost.” “A kakva će to biti slabost, Božiji poslaniče?!”, upitali su i on je rekao: “Bit ćete posvećeni dunjalučkim užicima i slabo ćete voditi računa o ahiretu.”
Drugim riječima, nećete puno mariti za izvršavanje obaveza i izbjegavanje zabrana, već ćete to kršiti i ići za dunjalučkim šićarima.
Naša vjera će, dakle, biti slaba, pa će nam takva biti i pozicija u svijetu.
I zato, danas, jesmo tu gdje jesmo, ne samo u islamskom svijetu, nego i u našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini.
U zadnjih trideset godina čak tri muslimanska naroda su pretrpjela genocid: Bošnjaci, muslimani u Bosni, Rohindža muslimani u Mijanmaru i Palestinci, što je zastrašujuće i ponižavajuće za jednu takvo veliku kulturu kakva je muslimanska. Muslimanske zemlje, jedna po jedna, bivaju ostavljene dušmanima bez zaštite. Iran je posljednji zoran primjer toga.
Muslimani iz toga moraju izvući pouku. Ostvaruje se ono što nam je nagovijestio naš Poslanik.
Oni se pod hitno moraju preobraziti, duhovno pročistiti i oporaviti i vratiti se sebi i svojim vrijednostima. Muslimani Bosne i Hercegovine i muslimani cijelog muslimanskog svijeta. Svi oni mogu biti uspješni samo zastupanjem svojih izvornih vrijednosti i načela.
Nije zabilježeno da se neki muslimanski narod odrekao islama i potom postao napredan i ugledan u svijetu. Svaki muslimanski narod, pojedinačno, bit će uspješan samo pravilnim razumijevanjem i primjenom islama. Hazreti Omer je rekao da će i posljednji muslimani moći biti uspješni samo na principima i modelima ponašanja kojih su se držali i prvi muslimani.
Bratstvo među ljudima općenito, a među muslimanima posebno, ne bi trebalo biti isprazna kategorija. Trebalo bi biti jedna istinska vrijednost, izvor međusobne ljubavi i solidarnosti svih svojih članova.
Razlike među nama trebale bi biti dodatni motiv da uspostavimo bratske odnose među ljudima i da ih dodatno razvijamo i unapređujemo.
Neophodna je, dakle, duhovna, moralna i znanstvena obnova muslimana. U protivnom, genocidi nad muslimanima u svijetu će se, izvijesno, nastaviti nizati, a muslimani se jednako pitati: Odakle sada ovo?!
Zato, pozivam vas, svakog od vas pojedinačno, da poradite na vlastitom popravljanju; da se vratimo Allahu Uzvišenom i vrijednostima naše kulture, da budemo muslimani u pravom smislu te riječi. Učinimo to, neka nas na tom putu Allah pomogme.
Braćno i sestre,
Braćo i sestre, ove godine obilježit ćemo 30 godina od genocida nad Bošnjacima “zaštićene enklave” u Srebrenici. Ono što se dogodilo u Srebrenici obavezuje svakog od nas, muškarca i ženu, odraslog i dijete. Pouke iz Srebrenice trebamo nositi sa sobom isto onako kao što nosimo i vlastitu košulju.
Srebrenica nam zorno pokazuje šta znači prepustiti se dušmanu, šta znači ne biti oprezan, snažan, budan, ne biti onaj koji vodi računa o svojoj nejači, onaj koji vodi računa o svemu onome o čemu trebamo voditi računa kao muslimani.
Zato, na kraju, uputimo Allahu, dž.š., dovu:
Gospodaru, Ti si mir i od Tebe je mir. Blagoslovljen neka si, o Plemeniti, Veličanstveni Bože. Tebi se zahvaljujemo na blagodati života. Pomozi nam da živimo u slobodi i da sačuvamo našu vjeru, našu čeljad i našu zemlju. Spasi nas od iskušenja koja nećemo biti u stanju podnijeti. Neka naša posljednja dova i posljednja riječ uvijek bude ‘Hvala Allahu, Gospodaru svjetova’. Amin!”
(Vijesti.ba)