– Da mi je neko prije deset godina rekao da ću Muhameda Alija imati u naslovu svoje drame i da ću pričati o identitetu vežući svoju priču i priču meni bliskih ljudi uz biografiju Muhameda Alija ne bih mu vjerovao – kaže Imširević, govoreći za Fenu o nastanku djela u kojem je poznati bokser postao dio i “njegove priče”.
Imširević, prisjećajući se priča iz djetinjstva, navodi da je Muhamed Ali prvi put pobijeđen 8. marta 1971. godine od Džoa Frejzera, što je bilo dva dana prije nego što će se on roditi.
– Sad kad imam 53 godine shvatam koliko priča o Muhamedu Aliju ima veze s nama. U to doba on je doživljavan ne samo kao sportski junak, nego i neko ko je znao pričati o ovom svijetu i znao reagovati na njega. Mi još uvijek to ne radimo kako treba. I na neki način sam užasnut što smo imali vrijeme u kojem su bokseri znali pričati bolje nego što to danas rade oni koji se nazivaju intelektualcima – smatra dramski pisac i književnik Almir Imširević.
Komentirajući osjećaj stvaranja u pozorištu i to kako je pratiti oživotvorenje svog teksta na sceni, Imširević kaže da je dramaturg na probi uvijek kopilot, onaj koji poznaje mašinu, zna svaki instrument, nadgleda, kontroliše, ali i vjeruje onome ko drži upravljačku palicu.
– Dino Mustafić je sjajan pilot. Ili, ako vam je po volji, da ispratimo metaforu o “oživljavanju djela”, on je Geppetto u čijim rukama lutke oživljavaju, ne samo zbog njegove zanatske umiješnosti, već najprije zbog njegove iskrene želje, nade i zaljubljenosti u ono što radi. Na ovoj predstavi mjesto dramaturga, kao i jednu od glumačkih uloga, preuzela je Vedrana Božinović. Ansambl povremeno vidim u pozorišnoj kafani, i dobrog su raspoloženja. Ja kucam u drvo, Pinokio se osmjehuje – istaknuo je Imširević, objašnjavajući da on i ne gleda nastanak predstave.
Komentirajući naslov drame, s naglaskom na ulogu Muhameda Alija, njegovu potraju za identitetom i današnje potrage za identitetom, Imširević podvlači da je identitet ono kako vas vide drugi.
– Zato je Muhammad Ali, u godinama nakon što je prihvatio islam i promijenio ime, vodio neprestane borbe sa onima koji su ga omalovažavali, ismijavali, javno napadali. Naravno, jasno je šta su riskirali svi oni koji su se usudili stati u ring s njim. Odbacio je “robovsko ime” i dao primjer milionima ljudi. Za ljudska prava se borio šakama, ali i riječima. Ne postoji bokser kojeg više citiraju, ponavljamo njegove rečenice kao riječi pjesnika, repera, propovjednika. I zaista, jedan je… – podvukao je.
Imširevićev “Muhamed Ali” priča je o porodici, sjećanju, odnosu oca i sina, sazrijevanju. Traganju za identitetom.
– To je priča o ljudima koji su davno zaboravili svoja “robovska imena” i sada ih neko pokušava natjerati da priznaju da su nešto drugo. Svaki identitet ima granicu kojom se dotiče sa drugim identitetima, unutar iste osobe postoje granice, identiteti se prirodno preklapaju, miješaju. Istovremeno ste i sin i otac, muž. I vjernik ste i vojnik, žrtva i komšija… Kao da je neko ubacio bombu u prostoriju prepunu ljudi. Identiteti mogu biti ranjeni, neki ne prežive, neki su izobličeni. Ovo je priča o “najjačem identitetu”, onom koji dobijate pripadanjem porodici, koji ostaje nepromjenjljiv. To nas uči i jezik. Žena kojoj umre muž se pretvara u udovicu, ali kad umre sin, ona i dalje biva – majka. Ne tragamo mi za identitetom, identitet se sam javi, udari kao bokser – smatra Imširević.
Dramski pisac Almir Imširević u osvrtu na poveznicu između svoje priče i priče velikana boksa Muhameda Alija ističe da posao pisca, pa i pozorišta, vjerovatno i nije ništa drugo do pronalaženje i pokazivanje veza između pojava, događaja i ljudi koji se čine nespojivim.
– Dobra književnost, a volio bih da joj jednog dana pripadam, iskustvo je koje pripada svijetu. Hamlet je razumljiv u svakom dijelu svijeta, priča o ocu i sinu bliska nam je bez obzira na naciju i vjeru. Nasilje i osveta je čine još razumljivijom, zar ne? Muhamed Ali je jedan od tih likova čije ime svi prepoznaju, stoji uz Hamleta, Lennona… Da budem iskren, koristim ga da bih omogućio empatiju, da olakšam gledaocu stavljanje u tuđe cipele (a želja mi je da shvati da su njegove!) i omogućim prepoznavanje ringa. Ja sam u ovom slučaju, vjerovatno, najsličniji bokserskom treneru. Stojim u uglu, prinosim vodu… – podvukao je Imširević.
Govoreći o žanrovskoj odrednici predstave, Imširević smatra da je ona kao boks meč u pet rundi.
Komentarišući da li je ovo priča o svima nama, on je mišljenja da bi narcisoidno bilo da nameće takvo mišljenje.
– Iskustvo me naučilo da niti jedna, pa ni najbolja priča, nikad nije o svima nama. Previše je budala, previše laži, previše nasilja… Živimo u svijetu u kojem nije dovoljan jedan Muhamed, jedan Isus? Do nas je, mi smo taj svijet. Ono što mogu je da, bez obzira na predviđeni neuspjeh, glasno podsjećam – svako dijete, majka, otac, su – jedan! -podvukao je u razgovoru za Fenu autor dramskog teksta “Jedan je Muhamed Ali” Almir Imširević.
U predstavi igraju Ermin Sijamija, Slaven Vidak, Vedrana Božinović, Sanela Krsmanović-Bistrivoda, Dino Bajrović i muzičar Ratko Zečević.
Dramaturginja je Vedrana Božinović, scenografkinja i kostimografkinja je Lejla Hodžić, kompozitor predstave je Damir Imamović, a koreografkinja Ena Kurtalić. Video dizajn radi Zlatan Filipović.
(Vijesti.ba / FENA)