Muftija Grabus, tada muftija ljubljanski, prije tačno pet godina održao je i prvu hutbu u ovom arhitektonskom biseru glavnog grada Slovenije, koji je za pet godina postojanja postao glavni temelj za dalji razvoj muslimanske zajednice ovog područja, ali i važno središte međurelligijskog dijaloga i suživota.
U današnjoj hutbi je muftija naglasio važnost iskrenog vjerovanja i dosljednosti između riječi i djela, te, u kontekstu godišnjice džamije u Ljubljani, istakao njenu ulogu kao duhovnog središta i simbola dostojanstva muslimana.
Između ostalog, naglasio je važnost i ulogu Islamske zajednice u očuvanju vjere i identiteta, kao i podsjetio na čovjekovu slobodu i razum i njegovu odgovornost prema Bogu, svijetu i ljudima.
Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Stvoritelju čovjeka i svega živog i neživog. Neka su salavat, selam i mir na Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, sve ashabe te na vjernike i vjernice koji su ga slijedili i slijede do Sudnjeg dana.
Poštovana braćo,
Džumansko vrijeme je blagoslovljeno, ovo su trenuci u kojima se na džuma-namazu svjedoči vjera u Allaha, dž.š., praktično slijedi sunnet, Muhammeda, a.s. i potvrđuje pripadnost zajednici vjernika. Ovo su trenuci u kojima učimo dove i zahvaljujemo se Allahu, dž.š., na blagodatima života i zdravlja, učimo dove za sebe, svoje roditelje, braću i sestre, sve bolesne, prezadužene i sve osobe koje prolaze kroz različita iskušenja.
Zato je najbolje svaki dan započeti sa zahvalom Gospodaru na daru života i učenjem istigfara, traženjem oprosta od Allaha, dž.š., za počinjene grijehe. Kada se u srcu nađe hamd (zahvala), na jeziku šehadet (svjedočenje vjere), a u djelima amel (praksa), tada osoba radi ono što govori i misli. Niko ne vjeruje osobama koje jedno govore drugo rade. U Kur'anu nas Allah, dž.š., kao vjernike upozorava: “O vjernici zašto govorite ono što ne radite? To je oholost prema Allahu, ako govorite ono što ne radite! ” (Es-Saff, 2-3) Oholost, kibur je težak grijeh od kojeg se može tražiti lijeka samo utočištem kod našeg Stvoritelja!
U ovim blagoslovljenim trenucima molimo Allaha, dž.š., da naša djela budu usklađena s našim govorom. Ljudi sude na osnovu riječi i djela, takav je ljudski sud.
Nijete, namjere zna samo naš Stvoritelj. Molimo Allaha, dž.š., da naši nijeti u međusobnim odnosima budu čisti i iskreni! Amin!
Poštovana braćo,
Na današnji dan, 7. februara 2020. godine obavili smo Mladu ili Novu džumu, kako se to kaže u našoj tradiciji, kada se u džamiji klanja prva džuma-namaz.
Time je ovaj impozantni hram postao duhovno središte i stjecište vjernika i vjernica u Sloveniji i svih putnika namjernika iz cijelog svijeta.
Bio je prelijep, sunčan dan. Dan kada su vjerničke duše disale jednim dahom, povezane u snažan džemat.
Bilo je i biti će lijepih dana u životu naše generacije, ali taj dan je bio poseban, dan za generacijsko pamćenje. Svi vjerujemo u Allahove, dž.š., riječi: “Ko uradi koliko trun dobra vidjet će ga!” Svemogući Allahu, ukabuli i u sevap upiši svakom od nas makar i trun dobra kojeg smo uradili i ugradili u ovu Božiju kuću! Amin!
Godine prolaze i prolazit će, ljudi dolaze i odlaze, to je Božiji Zakon. Ova džamija jeste i bit će, ako Bog da, simbol našeg dostojanstva i sveti dom svim dušama koje traže spas od profanog svijeta i prolaznog vremena koje guta i uništava sve pred sobom, osim “onih koji vjeruju i čine dobra djela, i potiču se međusobno na Istinu, i na strpljenje!” (El-Asr, 3)
Poštovana braćo,
U islamskom učenju dominiraju tri velike teme, koje su važne za naš život.
Prva velika tema je vjera u Allaha, dž.š. Mi vjerujemo da je Allah, dž.š., Stvoritelj svega živog i neživog, Uzdržavatelj i Opskrbitelj svega na nebesima i Zemlji i Konačni Sudac za sve što čini čovjek na ovome svijetu. Kad god smo u prilici lijepo je učiti ajeti-kursijj. Ovaj ajet je ispisan u ovoj džamiji, podsjeća nas na veličinu Božijeg Govora i sadrži suštinu islamskog vjerovanja: “Samo je Allah Bog, Vječno Živi i Samoopstojeći! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je sve što je na nebesima, kao i ono što je na Zemlji! Niko se kod Njega ne može zauzimati, činiti šefa'at izuzev s Njegovim dopuštenjem! On zna ono što je pred njima, kao i ono što je iza njih, a oni ne mogu od Njegova znanja obuhvatiti ništa osim onoga što On htjedne. Njegova moć obuhvata nebesa i Zemlju, ali Ga njihovo čuvanje ne zamara. On je Svevišnji i Veličanstveni!” (El-Bekara, 255)
U više hadisa se navodi da je ovaj ajet najodlikovaniji i najveći po značenju, jer govori o veličanstvenosti Allaha, dž.š. Zato su velike blagodati u učenju ovog ajeta. Kad god smo u prilici lijepo je učiti ajeti-kursiju.
Svedočenje vjere u Allaha, dž.š., i poslanstvo Muhammeda, a.s., je veliko dobro. Zato je lijepo stalno učiti: “Svedočim da je samo Allah Bog i da je Muhammed, Njegov rob i Poslanik!” Kada se čovjek očisti fizički i duhovno, pouzda se u Allaha, dž.š., izgradi snažan životni stav koji ga čini stabilnim i otpornim na različita životna iskušenja, ugleda se u najbolje uzore, poslanike, jer i poslanici su bili ljudi kao i mi, uči ono što su učili poslanici, a njih je Allah, dž.š., poučio da uče: “Reci: Ja sam samo čovjek, kao i vi! Objavljeno mi je da je vaš Bog jedan Bog, i ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka čini dobra djela i, robujući svom Gospodaru, neka Mu ne pridružuje nikoga!” (El-Kehf, 110)
Druga velika tema kroz Kur'an i u islamskom učenju govori o stvorenom svijetu. Na početku sure el-Fatiha izražavamo “zahvalnost Gospodaru svjetova”. (El-Fatiha, 1) Kroz Kur'an se stalno ističe da je Allah, dž.š., stvorio nebesa i Zemlju. U našem učenju se naglašava da je Muhammed, a.s., poslanik za 18 hiljada svjetova koji postoje.
Čovjek je sposoban vidjeti i proučavati samo ovaj koji opažamo – materijalni svijet, dok nam onaj izvan ljudskog iskustva ostaje nedostupan osjetilima. To je gajb, nevidljiva dimenzija postojanja, o kojoj učimo kroz Kur'an i Hadis.
U savremenom dobu sve se više govori o činjenicama i zabrinutosti pred naletom vještačke inteligencije, što predstavlja izazov za ljudsko znanje. Najveći napredak postignut je u prirodnim naukama. Živimo u eri digitalne transformacije i svjedočimo kako se ubrzano mijenjaju životni stilovi te percepcija čovjeka i njegove okoline. Ovo pitanje važno je povezati s vjerom, jer samo Allah, dž.š., sve zna, dok je ljudsko znanje ograničeno.
U Kur'anu se kaže: “Uzvisujemo za više stupnjeva koga hoćemo, i nad svakim ko nešto zna ima Onaj koji sve zna.” (Jusuf, 76). Prema islamskom učenju, ovozemaljska egzistencija naziva se “donji svijet”, dok je ahiretska dimenzija “gornji svijet”, kojem ćemo svi težiti nakon smrti. Pored znanja, za ispravan život podjednako su važni ahlak i edeb, vrline koje nas čine ljudima, a ne robotima.
Treća velika tema o kojoj se govori u islamskom učenju jeste čovjek.
Čovjek je jedino biće koje je obdareno slobodom i razumom. Kada je čovjek u suglasju s Božijim redom, on je u vjeri, radi dobra djela, kada se suprotstavlja Božijem redu onda je čovjekov život pun poteškoća i nesigurnosti.
Muhammed, a.s., je kazivao da se samo ljudi i nevidljiva bića, džini mogu oholiti i otkazivati pokornost i poslušnost Allahu, dž.š., sva ostala stvorena bića su u stalnom ibadetu.Zato je važno da vjernik ima jasan i čist odnos prema Allahu, dž.š., stvorenom svijetu i odnosu prema ljudima. Kada bi nas neko pitao s kim bismo voljeli biti u džennetu, vjerovatno bi većina nas odgovorila s roditeljima, djecom, bližom rodbinom i bliskim prijateljima!
U dovama se uči da budemo u džennetu sa poslanicima i dobrim ljudima. Džennetske slike se mogu djelomično primijeniti na Zemlji. Suštinski harmonične porodice kao što su porodice Ibrahima, a.s., Muhammeda, a.s., Alije, r.a., su stalna inspiracija za vjernike koji se ugledaju u njih i nastoje graditi svoja porodična gnijezda puna ljubavi, poštovanja i harmonije.
Današnje društvo i svijet u kojem živimo obilježeno je individualizmom i samodovoljnošću. Drugačiji su odnosi među djecom i roditeljima, među braćom i sestrama, komšijama.
Može li ljudska duša biti mirna, ako ne poštuje roditelje? Može li ljudska duša biti mirna ako čini harame, krivo svjedoči, uzima pravo ljudima, radnicima, ako vrijeme provodi u besposlici, alkoholizmu, kocki, igrama na sreću, ako ogovara i vara ljude?
Sigurno ne može!
Vjera u Allaha, dž.š., je spas na ovome i na budućem svijetu. Zato učimo dovu: „Gospodaru naš, podari nam dobro na ovom i Budućem svijetu!“
Djelovanje organizirane vjerske zajednice najvažnije je na području koje je povezano s islamkim učenjem o čovjeku i odnosima među ljudima. U tome je važna uloga džamije i svih faktora koji imaju emanet djelovanja unutar organizirane zajednice, koji mogu pružiti nekome ruku spasa u teškim iskušenjima.
Draga braćo,
Ova džamija je veliko blago vjernika i vjernica. Svaka podrška njenom djelovanju donosi nam višestruke blagodati. Islamska zajednica je naše zajedničko dobro koje nam pomaže da prepoznamo orijentire u turbulentnim vremenima i ostanemo povezani na putu općeg dobra.
Molimo Allaha, dž.š., da nas osnaži na putu Istine, oprosti grijehe, živima podari uputu a svim vjernicima i vjernicama graditeljima džamije u Ljubljani, koji su preselili podari rahmet i magfiret! Amin!
(Vijesti.ba/MINA)
IZVOR