U svijetu začinskog bilja jedno ime posebno privlači pozornost kulinarskih entuzijasta i ljubitelja prirodne gastronomije, a to je ljupčac.
Mnogi ga poznaju pod nazivom biljka vegeta ili biljka magi, referirajući se na njegov intenzivan miris koji podsjeća na popularne začine i jušne kocke, posebice u njemačkom govornom području gdje je poznat kao Maggikraut. Ljupčac se kroz historiju odazivao i na brojne druge nazive – miloduh, selen, milobud, torjevac, luštrek, a njegova bogata historija seže sve do antičkog Rima. Tamo je stigao iz južnog Irana, da bi se kasnije, zahvaljujući benediktinskim redovnicima, proširio Evropom.
Prirodni afrodizijak
Osim što obogaćuje jela svojim karakterističnim okusom, ljupčac je u prošlosti imao i reputaciju prirodnog afrodizijaka. Smatralo se da potiče cirkulaciju, a time i zagrijava tijelo, što je u tadašnjoj medicini često bilo povezano sa seksualnom željom i energijom. Međutim, pravi razlog njegove reputacije kao afrodizijaka leži u njegovom eteričnom ulju, koje sadrži spojeve poput ftalida i kumarina. Ti spojevi imaju jak, topao i pomalo pikantan miris sličan celeru, ali snažniji što se u mnogim kulturama povezivalo s pobuđivanjem osjetila i pojačanjem erotske privlačnosti.
Dostupnost biljke od marta do oktobra
Kao biljka, ljupčac se najčešće uzgaja kao dvogodišnjak, iako uz povoljne uslove može trajati i duže. Impresivnog je rasta, dostiže naime visinu do dva metra i širinu do metra, zbog čega ga je lako zamijetiti u vrtu. Ljupčac povoljno utječe na zdravlje okolnih biljaka i pojačava okus povrća koje raste u njezinoj blizini. Ujutro se u vrtu osjeti njegov poseban miris koji nerijetko podsjeća na bakinu domaću juhu. Cijela biljka je iskoristiva, od korijena do sjemena, iako se u kulinarstvu najčešće upotrebljavaju svježi listovi, koji su u kod nas dostupni od marta do oktobra.
Zdravstvene dobrobiti
Ova biljka vegeta nezamjenjiv je začin u juhama, jelima s povrćem i umacima te u jelima od mesa. Posebnu aromu i specifičan miris daje ajvaru. No, kod dodavanja ovog začina jelima treba biti pažljiv jer vrlo lako nadvlada ostale začine i osnovni miris jela. Korijen se rijetko koristi sam, ali je dragocjen sastojak čajnih mješavina za izlučivanje vode. Ponekad se korijen ili suhi listovi ove biljke dodaju čajevima za želudac ili za čišćenje krvi.
Osim toga ljupčac stimulira mokrenje i reguliše probavu, čisti jetru, pomaže kod napetosti. Kod žena može pospješiti menstruaciju, no trudnice moraju biti na posebnom oprezu. Ne smiju koristiti ovu biljku jer, kao i peršin, može izazvati pobačaj. Ne smije se koristiti kod povišene temperature, piše Živim.hr.
Dodajte ljupčac omletu i napravite svoju domaću mješavinu.
Sitno nasjeckajte lišće ljupčaca, umiješate ga u tučena jaja i ispecite.
- Domaća mješavina začina
Sameljete mrkvu, korijen peršina, lišće celera, vlasca, ljupčaca pa osušite na 50 °C u pećnici i spremite u suhe staklenke. Ili svježe pomiješate sa soli pa spremite.
Dvije kašike osušenog korijena preliti s 2,5 dl hladne vode i prokuhati minutu. Pije se 2 puta dnevno ujutro i navečer.
(Vijesti.ba)