Rezultati istrage će pokazati, ali ” ali sumnjam da neko u tim godinama može biti svjestan i šta je ekstremizam, šta znači uzeti bilo koju vrstu oružja i učiniti djelo ubistva”, kaže o napadu na policajce u Bosanskoj Krupi stručnjak za sigurnosna pitanja Safet Mušić.
Maloljetna osoba s nepunih 15 godina ubila je jednog, a ranila drugog policajaca u Bosanskoj Krupi. Glavna tužiteljica Unsko-sanskog kantona rekla je da je riječ o terorističkom činu.
“Radi se o napadu na policijsku stanicu i samim time na državnu instituciju, što opet izaziva i strah i paniku i to su neki od glavnih elementa kada neko djelo možemo okarakterisati kao terorističko“, kaže Mušić, ali dodaje da “nedostaje politički motiv.”
Policija Unsko-sanskog kantona rekla je da nisu imali ranije prijetnje ili saznanja o napadu na policijsku stanicu, niti im osoba koja je izvršila napad bila poznata od ranije.
‘Nedostaje politički motiv’
RSE: Gospodine Mušiću, maloljetnik je izvršio napad, a kako su zvanične institucije naglasile riječ je o terorističkom činu. Kako se to moglo dogodilo, čiji je to propust?
Mušić: Ovo je zaista jedan specifičan primjer, prvenstveno jer se radi o maloljetnoj osobi, čak nije ni maloljetna osoba koja bi mogla biti svrstana u kategoriju starijih maloljetnika. Tako da je to osnovna karakteristika.
Sa druge strane evidentno je da ima elemenata da se ovo krivično djelo može svrstati u djelo terorizma. Prije svega, evo kao što je i tužiteljica Unsko-sanskog kantona naglasila, radi se o napadu na policijsku stanicu i samim time na državnu instituciju, što opet izaziva i strah i paniku i to su neki od glavnih elementa kada neko djelo možemo okarakterisati kao terorističko.
Međutim, u ovom slučaju nedostaje taj politički motiv, odnosno politička pozadina koja je obično prisutna kada želimo klasificirati određena dijela kao teroristička, ali evo imamo primjera i u drugim državama da sudstvo se opredijeli da određena čak i masovna ubistva imenuje kao masovne pucnjave, ne terorizam, a imamo i slučajeva kada evo i neke pojedinačne primjere ubistava zbog specifičnosti situacije, okruženja ili jednostavno takve sudske prakse karakterišu kao terorizam.
Tako da to je ono što je u ovom momentu poznato i vidljivo iz istrage, a elementi koji bi nam mogli govoriti o motivima, razlozima ili drugim okolnostima u ovom momentu nisu poznati pa je teško i dati neki poseban komentar.
RSE: Kako se Bosna i Hercegovina bori protiv terorizma?
Mušić: Mi na nivou države imamo strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma i ona je sa državnog nivoa, da tako kažem, spuštena i na niže nivoe, odnosno određene zadatke imaju niži nivoi vlasti da također urade svoje strategije, odnosno prilagode i da rade na izvršenju tih planskih zadataka koji su navedeni u akcionom planu te strategije.
Samo postojanje strategije nam govori da je taj problem prepoznat u BiH i da se po tom problemu radi. Koliko se u praksi radi, to bi trebale pokazati analize tih postojećih akcionih planova, odnosno analize koje bi trebale vršiti institucije koje su odgovorne po određenim tačkama iz tog akcionog plana.
RSE: U slučaju napada u Bosanskoj Krupi, nadležni nisu željeli ni potvrditi, ni demantovati da je riječ o vjerskom ekstremizmu, a Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona provjerava da li iza maloljetnika koji je sinoć ubio jednog, a ranio drugog policajca stoje ekstremne grupe.
Motivi napada se još utvrđuju, a tužiteljica je pojasnila i da je riječ o maloljetniku koji je mlađi od 16 godina te mu se ne može suditi kao odrasloj osobi. Najblaža kazna je deset godina ili doživotna, međutim prema Krivičnom zakonu FBiH, maloljetniku se ne može izreći takva kazna, jer je riječ o mlađem maloljetniku. On može u popravni dom. Koliko su mladi izloženi raznim uticajima i kakve su odgovornosti države, sistema da mladi ne dođu u ovakvu situaciju?
Mušić: Kada uzmemo neke činjenice u obzir, kao recimo što su činjenice da su se neki mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine priključivali stranim vojnim formacijama i da su poginuli na ratištima u Siriji, također i Ukrajini, onda je evidentno da mi generalno imamo taj problem radikalizacije u društvu. A imamo i ovaj drugi problem koji se odnosi na prihvatanje tih nasilnih narativa. Tako da imamo i primjere nasilnih huliganskih grupa koje se maltene na svakodnevnom nivou obračunavaju međusobno i narušavaju javni red i mir po gradovima i čine materijalnu štetu.
Osim tog direktnog uticaja i medija i društvenih mreža očito da postoje i određene slabosti u našem obrazovnom sistemu, odnosno nismo dali dovoljno značaja kroz školski sistem, tim nekim uvođenjem predmeta koji bi, ili u sklopu nekih postojećih predmeta, da se obrađuju teme nenasilja ili prevencije nasilja, odnosno sve ono što bi moglo mlade ljude vući u nasilje. Tako da više vidim u tom segmentu odgovornost države nego kada bi mogli sada povezati neke propuste ili ove događaje sa djelovanjem policijskih i sigurnosnih agencija.
‘Mladi previše izloženi uticaju društvenih mreža’
RSE: Prije nekoliko godina ste radili istraživanje o podložnosti mladih utjecajima ekstremnih ideologija, koje je pokazalo da 80 posto ispitanika uopšte ne razumije pojam ekstremizma, niti percipira ekstremizam kao negativnu pojavu, niti pojavu koja može ugroziti sigurnost građana. Koliko je ovaj podatak bio alarm za uzbuni i šta se radilo kako bi se to spriječilo?
Mušić: To ste upravo dobro da kažem naglasili i evo to se može i kroz ovaj slučaj vidjeti.
Vidjet ćemo kakvi će biti rezultati istrage, ali sumnjam da neko u tim godinama može biti svjestan i šta je ekstremizam, šta je ekstremno ponašanje, šta znači uzeti bilo koju vrstu oružja i načiniti djelo ubistva ili napada, u ovom slučaju na policajce, što nam govori i sa te neke psihološke strane da određeni uzrast i ne može razumjeti dubinu i posljedice onoga u šta ulazi.
Bili smo svjedoci i ranije i to je kroz neka istraživanja dokazano da taj način online radikalizacije je bio prisutan u BiH i vjerovatno i u ovom periodu sada, iako mi od 2016. godine nismo imali niti odlazaka na sirijsko ratište niti u druge zone sukoba osim u Ukrajinu i nismo imali nekih primjera tog posebnog vjerskog načina radikalizacije gdje je u pozadini u stvari zloupotreba vjere, odnosno religije, pogotovo kada govorimo o mladim ljudima.
Ali uvijek ostaje taj problem koliko mladi ljudi nauče kroz svoje obrazovanje i koliko su kroz porodicu osviješteni o tom problemu i posljedicama uključivanja u bilo kakve nasilne ili ekstremne grupe ili grupe koje podržavaju ekstremizam i nasilje.
Jer jednostavno, u tom nekom uzrastu od 12, 13, 15 godina mladi nisu svjesni, oni se traže, a sve im je dostupno svakodnevno na mrežama, jer oni gledaju i ova stradanja u Gazi i u Ukrajini i neke druge stvari. Rekao sam već da imamo i u Bosni i Hercegovini te kanale gdje osuđeni kriminalci svakodnevno objavljuju videa, gdje podržavaju nasilje, opravdavaju, gdje prijete policiji i tako dalje.
Tako da je puno tih utjecaja na mlade ljude koji njih mogu dovesti u neku zabludu i odvojenost od stvarnosti i onda iz svojih nekih potreba za dokazivanjem za pripadnosti grupi i slično, odlučuju se i da pođu putem nekih ekstremnih ideologija ili grupa ili pojedinaca koji promoviraju nasilje.
RSE: Kolika je izloženost mladih u BiH ili regiji generalno uticajem ekstremne ideologije? Može li se to uopšte izmjeriti?
Mušić: Svakako da su mladi i previše izloženi svim tim uticajima i ekstremnih grupa i pojedinaca. Mi vidimo da se određene organizacije ili udruženja pod krinkom nevladinih udruženja kao za zaštitu životinja ili kao za zaštitu od migranata ili kao da pokušavaju da uzimaju pravdu svoje ruke pa vrše patrole po gradovima ili žele da uhvate pedofile i tako dalje.
Imamo mnoštvo tih nekih organizacija koje se pojavljuju u jednoj državi, pa se prelijevaju i u druge države regiona i na taj način vidimo koliko mladi lako ulaze u takve grupe, takve organizacije, a nesvjesni u suštini šta je pozadina, da li neko stoji za takvih grupa, da li neko možda finansira iz nekih svojih razloga postavljanje takvih grupa i tako dalje. Oni jednostavno u većini slučajeva uopšte nisu svjesni u šta se upuštaju.
Ja sam čak i razgovarao sa pripadnicama nekih huliganskih grupa, nekih grupa koje djeluju i u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, u Mostaru. Ti mladi ljudi sa 17-18 godina nisu svjesni šta bi mogla biti pozadina ili šta koje posljedice mogu biti njihovim djelovanjem u takvim grupama.
A ne da kažem djeca od 13 godina ili 14, koliko su svjesni toga. Tako da sigurno su mladi i previše izloženi uticaju društvenih mreža i ako se to u budućnosti nešto ne promijeni mislim, nažalost, da možemo očekivati i dalje slične događaje.
Vidjeli smo i po slučajevima iz Srbije, iz Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, u tim nekim nasilnim aktima u kojima su učestvovali mladi, da su oni uvijek prije izvršenja tih dijela po internetu tražili te neke pojmove koji su njima interesantni ili kako se rukuje oružjem, kako se priprema eksploziv ili kako sakriti tragove ili čak koje su zakonske kazne za određeni uzrast i tako dalje.
Mladi su svjesni da i ono negativno i pozitivno mogu naći na internetu i nažalost jedan dio njih se opredjeljuje prije svega za ove negativne stvari sa interneta i društvenih mreža, piše Radio Slobodna Evropa.
IZVOR