Bosna i Hercegovina danas obilježava prvu godišnjicu katastrofalnih poplava i klizišta koje su pogodile Jablanicu, Konjic i dijelove srednje Bosne. Ekipa portala Vijesti.ba prošetala se Buturović poljem: Kako mještani, tada ostavljeni bez krova nad glavom, žive danas?
Cecilija Anđelić Sultić priča nam, prisjećajući se prošlogodišnje katastrofe, koja “kao da je bila jučer”, kako joj sada još više nadiru tužni trenuci.
“Ostala sam u životu. A moj rođak koji je ostao tu u kući bio je invalid i on je stradao, nije mu niko mogao prići od vode. Voda je bila i sa jedne i sa druge strane kuće, tako da mu se baš nije moglo pomoći. Njegova se kuća urušila, a moja je potpuno otišla. Tako da, ni traga nema od kuće”, priča ona sa sjetom za portal Vijesti.ba.
Kada je u pitanju odziv prema cjelokupnoj situaciji i obnovi domova mještana u posljednjih godinu dana, ističe da je prilično zadovoljna – polako se gradi nova kuća koja će već početkom 11. mjeseca biti useljiva.
“Tako da ćemo prije zime ući opet u svoje domove i to mi je drago. Ništa nije jednostavno ni lako, ali sve treba čovjek razumjeti”, kazala nam je pa zaključila:
“Stvarno nemam riječi – rade kvalitetno. Hvala dobrim ljudima, donatorima i gradonačelniku. Valjda će se opet sve postepeno uređivati. Sad će infrastruktura, sad će raditi ove puteve… Ide to svojim tokom.”
Miralem Kezo: Sve što je bilo, otišlo je
Mještanin Miralem Kezo sjeća se kako ga je probudilo nevrijeme, ali i da nije mogao uopće izaći.
“Vidim auta dva odoše, odnese ih i treće kasnije odnijelo. Ja i žena smo izletili iz kuće… Otišli i nismo se vraćali. Izjutra nema ni kuće, ničega… Sve što ima, što je bilo je otišlo”, priča Miralem u razgovoru za Vijesti.ba.
Kaže kako je obnova ispočetka tekla malo kilavo, ali da je kasnije sve krenulo super.
“Evo, i kuća se napravila uz pomoć dobrih ljudi. Zahvaljujemo se Merhametu, Islamskoj zajednici i Pomozi.ba, koji su nam najviše pomogli. Bilo je ljudi koji su pomagali, ali ove tri organizacije su najviše”, kaže Miralem, ali i navodi da se ne plaši novih, nadolazećih, kiša.
“Nemam se šta plašiti. Ne dolazi čovjeku to prijatno, ali šta ću, živjeti se mora – ići dalje i gotovo”, zaključio je Miralem Kezo u razgovoru za Vijesti.ba.
(Vijesti.ba)
IZVOR