Milanović je tim povodom uručio odlikovanje Livanjskoj brigadi HVO “Petar Krešimir IV”. Ovu brigadu prati kontroverzni ratni put koji uključuje “iseljavanje” Bošnjaka iz Livna i učestvovanje u napadu na Gornji Vakuf.
Kako je 2018. godine za Vijesti.ba govorio Nijaz Đonlagić, tadašnji predsjednik Udruženja logoraša “21. juli”, na početku rata livanjski Bošnjaci bili su mobilizirani u HVO kako bi se zajedno sa Hrvatima suprotstavili JNA. Đonlagić je čak bio zamjenik komandanta Petog sektora brigade “Petar Krešimir IV”. Međutim, 21. jula 1993. godine došlo je do promjene.
Noć ranije, pripadnici HVO počeli su razoružavati mještane sela oko Livna. Tu akciju i hapšenje bošnjačkog stanovništva nastavili su 21. jula u samom gradu. Više od 2.000 ljudi, od 15 do 70 godina starosti, bilo je uhapšeno tog dana.
“Tog jutra je trebalo da idem na položaj, ne znajući šta se događa. No, vojnici su bježali iz starog grada, govoreći mi da ih po gradu hapse i odvode. Želio sam uspostaviti telefonski razgovor sa komandom, ali su naši telefoni bili isključeni. Počela je pucnjava, a mi nismo znali ni šta da radimo ni kuda da idemo. Malo smo se samoinicijativno organizirali, postavili neke barikade, napravili koliko smo mogli. Jednostavno, nismo bili spremni za rat, takav gradski rat… Glupost…”, priča Đonlagić.
On je tada za Vijesti.ba iznio mišljenja je da je akcija napada i hapšenja Bošnjaka bila smišljena i strateška igra pripadnika HVO-a, te da je imala cilj.
“U jedinicama livanjskog HVO-a bilo je više od hiljadu Bošnjaka. Vjerovatno su išli na to da nas razbiju, razoružaju. Iz postrojbi brigade se išlo na Vakuf, Mostar… Možda su mislili da mi nešto radimo, da eto… Jednostavno su isprovocirali da dođe do manjeg sukoba. Zapaljeno je nekoliko kuća, ali na sreću nije bilo puno žrtava. Većina nas nije ni upotrijebila oružje, a oni su rešetali po našim kućama. E ako sam ja pobunjenik u svojoj kući, a nisam znao zašto se puca po meni…Bili smo svjesni da nemamo šta tražiti, jer ako sukob eskalira, došlo bi do razaranja starog grada, stradanja civila i svih, a to nismo željeli”, nastavlja Đonlagić.
Nakon sukoba, stupio je u kontakt sa brigadom. Potom je uslijedio i sastanak. Hrvatima je naređeno da prestanu pucati po gradu. Bošnjaci su razoružani, a Đonlagić je tražio njihovu zaštitu kako incidenti ne bi bili nastavljeni.
Učestvovanje Zagreba u razoružavanju Bošnjaka
Dokumenti SIS-a (Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane RH) svjedoče o akciji hapšenja i razoružavanja livanjskih Bošnjaka 21. jula 1993. Godine. Bošnjaci su označeni kao pobunjenici protiv Herceg-Bosne, a u dokumentima su navedena naredna postupanja i planovi.
Da je Ministarstvo obrane Hrvatske bilo informisano o akciji u Livnu svjedoči dopis koji im je uputio načelnik SIS-a Stjepan Rojnica. Sve se odigralo 21. jula 1993. godine. U tom dokumentu se navodi da su snage HVO u proteklom razdoblju planirale demobilizirati veći broj “Muslimana”, što je kod istih izazvalo revolt i negodovanje. Planirane akcije koje su zbog toga uslijedile, počele su 20. jula i to u sektoru ”Cincar” gdje u u većini muslimanske snage. U isto vrijeme uslijedila je demobilizacija u samom gradu gdje su također u većini muslimani. Akcija je provedena brzo i efikasno, zatočen je značajan broj muslimana (cca 1.000). Rojnica još piše da nije preuzeta kontrola nad jednim dijelom ”Cincara”, kao ni u pojedinim dijelovima Starog grada Livna gdje se još vode ulične borbe.
U odluci koju je općinski HVO Livno donio na sjednici 23. jula 1993. godine. se govori o izmjenama i dopunama Odluke o načinu provođenja i izvršenja radne obaveze na području općine Livno, a u vezi sa, kako je navedeno, događanja pobune od 21. jula 1993. godine. Ovom odlukom definisano je da će svim radnicima, za koje se utvrdi da su učestvovali u pobuni, biti uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa sa 21. julom 1993. Također, ukoliko je neko od članova njihovih porodica učestvovao u pobuni, radnici će se uputiti na neplaćeno odsustvo s rada.
Komandant brigade ”Petar Krešimir IV” Rodolfo Barrio Saavedra zvani Argentinac u svom izvještaju od 28. rujna 1993. potvrđuje da je livanjska brigada 21.jula te godine demobilizirala 1.350 muslimanskih vojnika za jedan dan borbe u gradu. On, između ostalog, konstatuje da ne postoji politička odluka o tretmanu i policijskoj obradi muslimana u Livnu. Dodaje da je “muslimanski problem u gradu kritičan, jer ne postoji odluka o policiji koja obrađuje taj problem”. “To izaziva mogućnost terorizma i političkih problema sa UNRPOFOR-om i EZ-om koji nas mogu optužiti za ratni zločin”, stoji u izvješću. Ovaj komandant zaključuje da politička odluka o policiji i tretmanu muslimana mora biti određena komanda. Smatra da to nije učinjeno “da ne bi smo imali problema sa internacionalnim organizacijama koje bi nas mogle optužiti za nepoštovanje ljudskih prava i za podizanje geta”.
Odjel obrane iz Sektora sigurnosti tzv. Herceg-Bosne dostavlja Analitičkom i Operativnom odjelu 30. rujna te godine informaciju o rješavanju muslimanskih problema u Livnu. Konstatira se da su muslimani nedavno razoružani te da se stotinjak njih pridružio otporu i da su pritvoreni. Ostalim su garantirana sva prava, te da se slobodno kreću. U ovoj informaciji prosuđuje se da je u općini tada bilo oko 1.300 vojno sposobnih muslimana koji se slobodno kreću po Livnu. Kako je navedeno, Brigada je razoružala muslimane na osnovu svoje sigurnosne procjene. Dodaje se da smatra da se stalo na pola puta i da su civilne vlasti trebale donijeti precizne upute reguliranja muslimanskog problema.
Također prema dostupnim podacima, u ofanzivi na Gornji Vakuf tokom novembra 1993. godine učestvovale je i “, brigada “Petar Krešimir IV.
Prema dostupnim podacima dana 23. septembra 1991. godine osnovana je livanjska brigada „Petar Krešimir IV“. Brigada je osnovana nakon sastanka Kriznog stožera u selu Dobrom kada su sve vojne formacije, vodovi, seoske straže i rezervni sastav policije objedinjeni u brigadu.
Livanjska brigada je tokom rata djelovala na liniji ratišta dugoj 80 kilometara, a upravo je ova brigada ostvarila prve pobjede HVO-a protiv JNA i Ratka Mladića u aprilu 1992. godine.
Brigada „Petar Krešimir IV“ je u rata izgubila je 81 pripadnika.
Ovu brigade je opjevao i kontroverzni hrvatski desničarski muzičar Marko Perković Thompson u pjesmi “Čelebić … Rujani” u duetu s Ivom Amulićem, Također, muzičar Siniša Vuco je posvetio pjesmu ovoj brigadi.
(Vijesti.ba)
IZVOR