U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari danas je obilježen Međunarodni dan nestalih osoba, javlja Anadolu Agency (AA).
Članovi udruženja koja okupljaju preživjele žrtve genocida odali su počast žrtvama genocida i podsjetili javnost da “26 godina nakon genocida nisu sve žrtve pronađene i identifikovane“.
Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ uputila je kritike na račun Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
“Pozivamo Tužilaštvo BiH da počne da radi sa liste A Haškog tribunala jer oni hapse naše generale koji su pod oznakom B, a srpski generali koju su pod oznakom A su slobodni i još su i nagrađen”, istakla je Subašić.
Fazila Efendić, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke“ kaže da je bitno obilježavati ovakve datume, pogotovo iz razloga što se još “uvijek traga za velikim brojem nestalih“
“Dan nestalih se treba obilježiti na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, a pogotovo u Srebrenici. Mi imamo veliki broj osoba koje se vode kao nestali, a zapravo su ubijene te osobe”, istakla je Efendić.
Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, kaže da je današnji skup apel preživjelih članova porodica da se ubrza proces pronalaženja nestalih osoba.
“Ovo je poziv porodica nestalih, onih koji se još uvijek vode kao nestali iz genocidne operacije iz jula 1995. godine, da se konačno razbije zid šutnje, da institucije iz Srbije i iz entiteta RS ustupe podatke o tome. Ovo je poziv da se pomogne da se pronađu hiljade ljudi za kojima se traga. Mi ovo radimo za sve one koji traže još uvijek nekoga. Stotine porodica su prestale da postoje, stotine majki su umrle a da nisu pronašle svoje voljene”, istakao je Suljagić.
Kada Hotić, članica udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“, kaže da su preživjele žrtve genocida, između ostalog, nezadovoljne intenzitetom pronalaženja nestalih osoba.
“Nezadovoljni smo radom Instituta za nestale osobe. Usporio se intenzitet pronalaženja grobnica, ekshumacija i identifikacija žrtava. Da li su se ljudi umorili, zasitili, da li smo postali nemarni. Zaista na početku je bilo ohrabrenje da ćemo pronaći sve svoje, ali odužilo se. S pravom često kažem ono nek je posla i plata pa do penzije, da se ovo oteže da bi neki imali raditi sve ove godine”, istakla je Hotić.
Dodala da je bitno da svaka žrtva bude identifikovana.
“Mi porodice koje čekamo da se pronađu naši, nekome i jedna kost je bitna. Bitno je imati mezar, doći, imati gdje doći, da se završi taj proces i prekine neizvjesnost koja se ne može nikome opisati ko je nije iskusio. Još uvijek je mnogo onih koji traže svoje voljene”, navodi Hotić.