Nisu baš sve moje ideje dobre i uspješne (kolege iz ambasade to znaju), ali kao i mnoge bolje, grupa savjetnika za pitanja mladih se pokrenula pitanjem koje me je dugo vremena mučilo. Često govorim o potrebi da mladi ljudi u ovoj zemlji budu u središtu mog razmišljanja, ali, koliko često se ustvari sastajem sa njima i slušam šta imaju za reći?, piše na svom blogu britanski ambasador u BiH Matt Field.
Puno je načina za odgovoriti na ovo pitanje – i sigurno nisam jedini koji je to primijetio. Odlučio sam da pokušam uvjeriti malu grupu mladih (online, zbog restrikcija) da me savjetuju, da odgovaraju na moja pitanja i da mi pomognu da usmjerim Britansku ambasadu u pravcu koji će osigurati bolju podršku njima i njihovim kolegama u BiH. Mislio sam da ćemo imati sreće ako okupimo njih deset.
Odgovor na poziv je definitivno pobio tvrdnju da su mladi apatični jer smo dobili 270 veoma kvalitetnih prijava iz svih dijelova ove zemlje. Svaki aplikant je napisao šta već rade da naprave razliku u svojim zajednicama, te su objasnili koji su to ključni izazovi sa kojima se mladi u BiH danas suočavaju. Tim iz ambasade je onda imao težak zadatak da pregleda prijave, prije nego ja donesem konačnu odluku. Veliko hvala od mene Ajli, Arijel, Igoru, Jovani, Kristini, Nedimu, Petru, Selmi, Sulji i Valentini, na njihovim idejama i predanosti u razgovorima tokom deset mjeseci.
Šta sam naučio iz svega ovoga?
Frustrirani, a ne apatični. Čak i uz činjenicu da je ovo bila grupa izabranih motivisanih mladih od 18-29 godina, ponovo i iznova sam bio impresioniram njihovom energijom i upornošću. Iskreno smo razgovarali o razlozima zbog kojih njihovi vršnjaci napuštaju zemlju i kako se i oni sami nose sa takvim odlukama. Ali, želja da promijene i poboljšaju BiH jednostavno isijava. Za svako pitanje o kojem smo razgovarali, od migracija do obrazovanja, oni su davali, kako odgovore, tako i pitanja. Volio bih da bh. lideri više slušaju njih i njihove prijedloge.
Mladi, svugdje. Počeo sam razmišljati o “mladima” kao o posebnoj ciljnoj grupi ili temi. Došao sam do spoznaje da ih mi, kao ambasada, moramo posmatrati kao prioritet u svakom pitanju na kojem radimo ne samo kada je riječ o stipendijima za školovanje ili projektima usmjerenim na mlade. Oni mogu biti, često i jesu, pokretači promjena koje su potrebne BiH, njeni poduzetnici, vojni oficiri, freelanceri, sudije, umjetnici, političari, predavači, predstavnici sistema za provedbu zakona, arhitekte, novinari, medicinski stručnjaci, aktivisti za klimatske promjene i još mnogo toga. Imaju dodirnu tačku sa svim poljima u kojima Britanska ambasada u BiH radi.
Brisanje linija. Ovo je grupa zbog koje sam se osjećao lijen. Svi su imali višestruka područja interesovanja i djelovanja; uz studije su se bavili aktivizmom, pisanjem, muzikom, učestvovali u sportskim reprezentacijama, Evropskom parlamentu mladih, civilnim društvima, programima stipendiranja i još mnogo toga. Sve to je pojačalo moju potrebu da još više obratim pažnju na mlade u BiH, u baš svakom polju.
Dajte im glas. Možda je ovo i najvažnija lekcija. Njihov glas je ono što je bitno. Zato, evo završnih komentara savjetnika:
“Ono što mi tražimo je baš ovo: neko ko će nas pitati o našim problemima, saslušati nas i na kraju implementirati naše ideje i želje. Vrlo jednostavno.”
“Ova grupa me je definitivno inspirisala da nastavim raditi na ličnom razvoju i pokazala mi da ideje i predanost mladih mogu zaista dovesti do velikih stvari i pozitivnih promjena u mojoj zemlji.”
“Mladima su zaista potrebni sjajni projekti poput ovih.”
“Postoji snažna podjela između donosioca odluka i mladih u BiH, koji predstavljaju posebno ranjivu grupu, i zaista je važno mladim aktivistima, naučnicima, umjetnicima i svim drugim da ponovo dobiju svoje mjesto i uticaj u politici, obrazovanju, sportu i drugim poljima društva, sa ciljem uspostavljanja pravičnije BiH za sve nas.”