Izraelska vojska i danas je napala položaje milicije Hezbolaha u Libanonu.
Izraelske odbrambene snage (IDF) saopćile su da su zračne snage napale “desetine terorističkih ciljeva” u Libanonu.
Napadnut je i Bejrut, ali i drugi dijelovi gdje stradavaju civili.
“Baš kao što plačemo za djecom u Gazi, plačemo i za našom djecom. Baš kao što Izraelci plaču i boje se za svoju djecu, tako i mi”, kaže Um Ahmad u razgovoru za BBC.
Ona i njena porodica pobjegli su iz malog sela u blizini Tira, na jugu Libanona. Njihovo utočište sada je škola koja je postala sklonište za stotine ljudi koji su pobjegli u Bejrut.
Ahmad kaže da je zgrada pored njihove kuće pogođena u napadu.
“Ne znam kako smo pobjegli. Samo sam zgrabila unuke i pobjegla. Dio naše kuće bio je u plamenu”, kaže.
Dok su odlazili, vidjela je da je njihova kuća sravnjena sa zemljom.
“Sada sigurno znamo da nemamo više kuću, da se nemamo kamo vratiti”, kaže Ahmad jedva suzdržavajući suze.
Njen suprug Barakat krivi političare za ovaj rat, ali bez spominjanja Hezbolaha.
“Slušaj, znam da smo trebali podržati narod Gaze, ali to nije bio naš rat. Naravno da želimo zaštititi našu zemlju, ali za nas. Za Libanonce. Trebamo se boriti za sebe”, rekao je.
Poput mnogih drugih porodica ovdje, ovo nije prvi put da su raseljeni. I 2006. i 1982. godine izgubili su svoje domove. Barakat kaže da su on i njegova porodica jako umorni i da ne žele rat.
“Ne želimo da izraelska djeca umiru, niti da naša djeca umiru. Trebali bismo živjeti u miru.”
(Vijesti.ba)
IZVOR