Zlatno doba bogate karijere proveo je u Bajernu, s kojim je, između ostalog, bio prvak Evrope, ali i pored toga što je nemilosrdno tresao mreže nije mogao da se izbori za mjesto u nacionalnom timu Brazila. Legendarni Đovani Elber sada radi kao ambasador Bajerna, a za “Nezavisne” je pričao o tome kako je Bavarcima preporučio Nejmara, o karijeri, ali i tome kako je odbio ponudu Arsena Vengera.
U julu 1990. zakoračio je na tlo Evrope kada je kao talentovani napadač potpisao za Milan. Sve do 1. januara 2006. je igrao na Starom kontinentu i zagorčavao život mnogim golmanima, posebno u Njemačkoj. Oprostio se u dresu Kruzeira pomenute godine. Nije mogao bez fudbala pa je jedno vrijeme radio kao skaut u Bajernu, a već duže od godinu je ambasador Bavaraca, u čijem dresu je proveo šest sezona i postigao 140 pogodaka.
“Karijeri kad-tad mora da dođe kraj. Nemam nikakav problem s tim što sam morao da prekinem da igram fudbal jer mi je cijela karijera, posebno dio u Bajernu, bila odlična i stvarno sam uživao. Sada sam ponosan što mogu da radim u Bajernu kao ambasador i da imam ulogu u uspjehu ovako velikog kluba”, rekao je Elber.
Prije skoro deceniju je čelnicima kluba, tada kao skuat, preporučio da angažuju Nejmara, koji je bio nadolazeća zvijezda u Santosu, ali je sada član PSŽ-a već imao ponude.
“Predložio sam ljudima u Bajernu da kupe Nejmara, ali je već imao ponudu iz Španije, koja je, pretpostavljam, bila bolja od naše. To je jedini razlog zašto Nejmar nije došao u Bajern i nakon toga smo odlučili da kupimo Brenu”, kazao je Elber, a mnogima je poznato kako je prošla avantura sa defanzivcem (zapalio svoju vilu zbog osiguranja, ali je otkriven i uhapšen), koji je sada član Vaska da Game.
Zlatni period karijere imao je u Bajernu, s kojim je, između ostalog, četiri puta bio prvak Njemačke, a ističe da se najviše sjeća 2001, kada se tim popeo na krov Evrope pobijedivši u finalu na “San Siru” ekipu Valensije nakon penala. Prve korake u Evropi napravio je 1990, kada je prešao u Milan, ali zbog birokratije nije dobio pravu šansu.
“Tada je na snazi bilo pravilo da samo tri strana igrača mogu da igraju u ligaškim utakmicama. Kada sam došao u Milan kao mlad igrač (18 godina) tamo su već bili Marko van Basten, Rud Gulit i Frank Rajkard, koji su bili na vrhuncu. Tada je Milan bio uspješan klub. Njihov plan je bio da me polako razvijaju. Ali, nikad nisam mogao da pratim holandski trio i bilo je nemoguće da se ustalim u prvom timu i odigram važnu ulogu”, kazao je Brazilac.
Brazilci su poznati po tome što uživaju u fudbalu i atraktivni potezi za njih su nešto neizbježno. Međutim, u Evropi se susreo s nečim sasvim drugačijim.
“Najteža stvar za mene bila je da se uklopim s fizičkim igranjem fudbala u Evropi. Fudbal u Brazilu se zasniva na tehnici i tamo se igramo fudbala, a u Evropi je sve mnogo teže i više mora da se koristi fizička snaga. Morao sam prvo da se naviknem na to”, kazao je Elber, koji je od prve plate porodici kupio kuću u Brazilu.
Od Milana put ga je dalje vodio preko Grashopersa i Štutgara do Bajerna, a poslije je igrao još za Lion i Borusiju Menhegladbah, a na kraju i pomenuti Kruzeiro. Sve je možda moglo biti drugačije da je 1997. prihvatio ponudu Arsenala.
“Tokom karijere nisam imao mnogo ponuda. Nakon perioda u Štutgartu jednog dana me nazvao Arsen Venger, koji je želio da me dovede u Arsenal. Naravno, bio sam počastvovan, ali na kraju sam odlučio da ostanem u Njemačkoj i potpisao sam ugovor s jednim od najboljih klubova na svijetu”, naglasio je Elber.
Iako je u Evropi bio jedan od najboljih napadača nije se baš naigrao u dresu Brazila, gdje je imao jaku konkurenciju. Debitovao je u feberuaru 1998, odigrao 15 mečeva i postigao sedam pogodaka, ali s timom nikada nije nastupio na Svjetskom prvenstvu. Da je igrao za neku drugu zemlju sigurno bi bio jedan od glavnih igrača.
“Bilo mi je sjajno kad god sam igrao za svoju zemlju. Igrao sam s nekim od najboljih fudbalera u istoriji, kao što su Ronaldo, Romario, Roberto Karlos, Markos Kafu, Karlos Dunga… Šteta je što nikada nisam zaigrao na Svjetskom prvenstvu. Ali, morate da shvatite činjenicu da je Brazil u moje vrijeme imao mnogo nevjerovatnih igrača i nije bilo nimalo lako biti pozvan u nacionalni tim pa čak i da sjedite na klupi”, iskren je Elber.
Ugovor s Bajernom veže ga do 2022. i ako je suditi po Elberu planira da ga odradi do kraja, a vjerovatno se nada da bi mogao da ostane i duže.
“Moj plan je da nastavim da radim kao ambasador Bajerna što je duže moguće. To volim da radim, u tome uživam i to me čini zadovoljnim. Ujedno želim nešto da vratim klubu koji mi je dao toliko toga kao igraču. Između ostalog, u životu treba da budu važni zahvalnost i poštovanje”, zaključio je za “Nezavisne” Đovani Elber.
AF:
Neka Levandovski ostane
slika levandovski
Robert Levandovski, napadač Bajerna, veće neko vrijeme se povezuje s odlaskom iz redova Bavaraca, ali Đovani Elber mu savjetuje da do kraja karijere ostane vjeran timu.
“Najbolje za Levandovskog je to što je ostao u Bajernu. Ovdje uživa povjerenje kluba, saigrača i navijača i zna da ovdje može da igra sve dok on to bude želio i dok bude zdrav”, rekao je Elber.