Kako je objavio, od 8 milijardi ljudi na svijetu ovo je za rukom pošlo tek njih tristotinjak, a on je među njima.
“Meni je to svakako i ostvarenje jednog velikog sna koji sam sanjao još kao dječak.
Iza broja 197 hiljadu je priča koje su satkale jedan san. Na stotine nezaboravnih trenutaka i lekcija koje su mi pomogle da rastem kao čovjek. Toliko životnih priča u kojima sam se gubio pa opet pronalazio, koje su se utkale u moje biće, u čovjeka kakav sam danas.
Mnogi susreti su ostavili snažan dojam, mijenjao sam sebe ali i ljude oko sebe. Nekima sam promijenio život, drugi su na meni ostavili neizbrisiv trag.
U Etiopiji sam upoznao i ljepotu i tugu. Vidio sam lica koja su svjedočila o jednom surovom svijetu, gledao sam oči koje pamte sve i nose težinu života pod uzavrelim suncem Afrike i unatoč svemu u njima nije nestalo žudnje za životom.
Afganistan je bio zemlja u kojoj su mi se oči širom otvorile i više nisam mogao vjerovati niti jednom opsjenaru koji je tvrdio da tamo negdje postoje zli narodi. Ljudi su svugdje ljudi, a ja sam
uglavnom nailazio samo na dobre ljude.
Postao sam osjetljiv na sve nijanse svijeta koje je nemoguće spoznati ako doista ne otputuješ.
Iza broja 197 su i vulkani u Kongu, Gvatemali i na Vanuatuu. Erupcija vulkana u Kongu netom nakon što sam sišao s njega podsjetila me je na to da život može nestati u trenu i da ga, dok smo živi, moramo živjeti punim plućima. Uspon na Acatenango naučio me je da se trebam i moram gurati izvan zone komfora, napraviti uvijek onaj jedan korak više. Upravo iza tog jednog koraka više, život počinje uzvraćati obilnim darovima. Vulkan na Vanuatuu mi je pokazao da život treba slaviti plesom, smijehom, u društvu onih koje voliš.
Broj 197 krije i sve one moćne vodopade – Viktorijin vodopad, Iguazu, Tis Isat, Niagaru, Angel Falls… Grmljavina tih slapova uvijek me podsjeti na to tko je na planetu Zemlja zapravo glavni.
Broj 197 su godine putovanja kroz afričke pustinje, južnoameričke džungle, plavi beskraj Oceanije… To su road tripovi po Americi, Evropi, po Istoku i Zapadu… To je onaj dječak koji je maskiran u lava iznenadio svoju ljubav u Wyomingu netom prije potpune pomrčine sunca, to je nezaboravni medeni mjesec na vagonima sa željeznom rudom u Mauretaniji, to je tisuću još neispričanih priča.
197 nikako nije samo broj. To je šifra, to je magija, to je formula za rast i ekspanziju duše.
Danas, 2. 12. 2024., stigao sam u posljednju državu koju još nisam posjetio: na Šri Lanku, ‘Suzu Indije’.
I bit će suza.
Bit će puno suza od sreće, od ganuća, od onog čudnog osjećaja koji te obuzme kada shvatiš da je tvoj san postao stvarnost.
Trajalo je 18 godina. Na trenutke se činilo posve neuhvatljivo. Milion prepreka, ali nalazio sam načina da idem dalje, da pomičem granice.
Jedno veliko poglavlje moga života ovime se zatvara i istovremeno se otvara novo, vjerujem jednako uzbudljivo poglavlje.
Ovo je početak jedne nove priče”, poručio je Kristijan i zahvalio pratiocima štu su bili dio njegove nevjerovatne avanture.
(Vijesti.ba)