Muharem Serbezovski u životnom intervjuu nikad iskreniji i otvoreniji: „Svi su moji prijatelji pokojni! Ja sam ostao, ja sam živuća legenda Jugoslavije! Ne vrijeđa me kad kažu da sam Cigan. To je moja inspiracija. Ovo je moj put – od Ciganina do akademika.“
Serbezovski: „Hamdija Pozderac je bio sebeb što sam došao živjeti u BiH! Ja sam prvi, a Džej drugi koji nije krio da je Rom! Svi u bivšoj Jugoslaviji su govorili: ‘Eno Muharema’, a samo su Bosanci govorili: ‘Eno našeg Muharema!’ U Beogradu su rekli da je jedan Indijanac došao i pomeo kaubojce!“
Hadžifejzović:„Muharem Serbezovski. Završio dva fakulteta – Filozofski i Pravni. Preveo dvije svete knjige – Kur’an i Bibliju. Preveo knjigu ‘Rat i mir’. Napisao tri knjige, izdvajam: ‘Cigani A-kategorije’. Autor studije ‘Cigani i ljudska prava’. Magistar prava – bit će i doktor nauka, političar, poslanik u Parlamentu, zvijezda, kompozitor, pjevač i interpretator, umjetnik… Zašto su ti kose pobelele, druže?“
Serbezovski: „Nemam pojma! Kažu od žena, ali ne vjerujem! Imam godina, ali nemam bora! To je genetika. Moja majka je umrla u 87. godini i nije imala bora! Davno još u Beogradu, između para i smijeha, odlučio sam se za smijeh! Samo smijeh!“
Hadžifejzović: „Rekao si u nekoliko intervjua da te Sarajevo nije prihvatilo…?“
Serbezovski: „To nisu moje riječi! Svi ljudi Jugoslavije kažu: ‘Evo Muharema’, asamo Bosanci i Hercegovci kažu: ‘Evo našeg Muharema!’ Počeo sam u Srbiji i bio bi red da završim tamo!“
Hadžifejzović: „Kako ljudi doživljavaju tvoje akademske uspjehe?“
Serbezovski: „Ja sam se odlučio na to! Popularnost je bila samo daska da se nadogradim! Interesovale su mi milenijske stvari: prevesti Kur’an na romski jezik, kao i Bibliju! Da Cigani, Romi imaju vjerske knjige na svom jeziku! U to vrijeme kada sam to radio – bio sam mnogo popularan, a ipak sam se odlučio za to da prevodim!“
Hadžifejzović: „Da li te je neko oficijelno nagradio, zahvalio ti se?“
Serbezovski: „Mene Bog nagrađuje i još sam u čekanju! Gdje god me sretnu, kažu: ‘Poštujemo to što ste radili! Aplicirao sam za akademsku zajednicu i nisu me prihvatili tamo! Sačekat ću. Mislim da ću jednog dana postati akademik! 1971. godine, kada sam se tek pojavio, pjevao sam pjesmu. U to doba su najmanje petsto brakova sklopili Romi i druge nacionalnosti!“
Hadžifejzović: „Kako Romi reaguju kada vide da neko postaje Bošnjak ili Srbin?“
Serbezovski: „Ne znaju pravi smisao toga! Distancirao sam se od Roma i odlučio da se družim sa gadžovanima da bih stekao ovo… jer među Romima ne bih našao inspiraciju! Ne vodi se računa o asimilaciji! Dok sam magistrirao, susretao sam se sa enciklopedijama gdje su Finci i ostali narodi dobili standardizaciju nakon što su preveli Bibliju na svoj jezik! Mi imamo Bibliju; ja sam je preveo na romski! Malo sam razgovarao i sa Nikšićem i kažem: Kur’an je štampan zahvaljujući Srbima! U okviru tog bratstva i jedinstva stalo mi je da neki muslimani finansiraju Bibliju i Stari zavjet! Na Kur’anu sam radio trinaest-četrnaest godina! Dijalekti su kod nas različiti! Stari zavjet i Bibliju sam preveo na bogatiji džambaski dijalekt!“
Hadžifejzović: „Kada Romi pjevaju – tada svi razumiju!“
Serbezovski: „Političari na vlasti trenutno daju našim Romima koji pišu gramatike finansije da to rade! Niko ne ispituje da li je neko za to pozvan ili ne! Sve sam rječnike i gramatike pročitao koje su Romi napisali u bivšoj Jugoslaviji i to je užas! Kada sam apliciriao za akademika, predložio me Slavo Kukić! Dva akademika su me trebala predložiti i institucije! Fakultet islamskih nauka me nije htio predložiti! Dobio sam odgovor da nisam redovan član odnosno student, već sam vanredan! Dobio sam diplomu! Kukić je rekao akademcima: ‘Ako birate Muharema za akademika, više će dobiti BiH nego Muharem!’ Bosna će biti prva koja bi imala jednog Roma za akademika! Da se kaže da je Bosna jednog Roma vaspitala i školovala od malih nogu… nisam prošao ali još se nadam!“
Hadžifejzović: „Pratiš li politiku, imaš li procjenu, ocjenu?“
Serbezovski: „Nažalost, moram da pratim! Nisam taj tip da pravim rekla-kazala, ali nas Ostalih uopće nema! Šta ćemo sad? Jednog dana će valjda i njima i nama bolje! Uradio sam puno sa ministrima. Ministar odbrane mi je davao novac kada su Romi u pitanju! Romima ćemo platiti sve, ali pare na ruke nikako! Zapošljavao sam Rome i sutra-prekosutra direktori mi psuju majku… Kažu uzeo platu i pobjegao!“
Hadžifejzović: „Ko te otkrio?“
Serbezovski: „Otkrili su me u mahali, moj otac! Među Romima sam bio popularan, ali moj otac nije bio zadovoljan! Moj otac je bio hafiz i završio je Medresu kralja Aleksandra i predavao je u mojoj školi… bio je učitelj. Otac mi je rekao da pjevam na gadžovanskom jeziku da me svi razumiju! Prvu ploču sam snimio sa dvanaest godina! Rastao sam i rastao i postao zvijezda! 56 godina je kako sam popularan i to i dalje traje!“
Hadžifejzović: „Koliko uopće Roma ima na prostoru bivše Jugoslavije i u BiH?“
Serbezovski: „U rukavicama malo, ali u suštini puno.“
Hadžifejzović: „Znači, ne popisuju se svi?“
Serbezovski: „Ima i onih koji se ne izjašnjavaju.“
Hadžifejzović: „Koliko ima onih koji su se adaptirali, konvertirali u druge narode i nacije?“
Serbezovski: „Puno.“