Konstantno upozoravati na opasnost od mina, prijaviti slučaj uklanjanja oznaka

… ali je važno konstantno upozoravati na mine, izbjegavati sumnjiva područja te obavijestiti nadležne organe u slučaju kad se primijeti da je uklonjena tabla upozorenja na opasnost od mina.

Važno je, kaže, prijaviti svaki slučaj uklanjanja oznaka, koje upućuje na opasnost od mina.

– Proces deminiranja traje, jednog dana bit će završen. Međutim, važno je konstantno upozoravanje na mine. Ljudi ulaze u minsko označena polja, smatraju da su iskusni, i poginu. Prošle godine registrirali smo takav slučaj, a čovjek je smrtno stradao u namjeri da prikupi sekundarne sirovine i/li ogrjev. Treba napominjati građanima da to ne rade. Ne treba niti da uklanjaju te oznake jer je i to ugrožavanje života, isto kao i da ste postavili minu – kazao je Horozović u razgovoru za Fenu.

Prema izvještajima koje zaprima, a u namjeri da dodatno upozori na opasnost od zaostalih mina, Horozović ističe da ima područja koja nisu očišćena u potpunosti ili slučajeva kad iskusni pojedinci pronađu minsko eksplozivno sredstvo i potom ga sklone na područje koje je proglašeno čistim od mina.

– Kasno je kad se tragedija dogodi. Zato je važno konstantno upozoravati na opasnost od mina. Mi to radimo i sa mladima, dok su još u osnovnoj školi – kazao je.

Ističe da je bitno i adekvatno zbrinjavanje preživjelih žrtava mina, za njih kaže da su zapostavljeni u našem društvu.

– Šta sa čovjekom koji je ostao bez noge? Ti ljudi se osjećaju zapostavljenim, a naši poslodavci ih nerado angažiraju. A za svakog čovjeka može se, ovisno od stepena invaliditeta, pronaći posao spram njegovih mogućnosti. Sve je moguće, uz podršku i razumijevanje – naglašava.

Pojašnjava da svaka oznaka ‘Pazi mina’ ima svoju geolokaciju, svoj identifikacijski broj. Važno je obavijestiti službu civilne zaštite, u slučaju kad se vidi da je skinuta oznaka, koja upućuje na opasnost od mina. Oni će, kako je kazao, odmah otići na mjesto događaja i postaviti novu oznaku.

Naglašava da je u Bosni i Hercegovini ostalo još dosta područja koje je potrebno očistiti od mina. Problem je što su ostala uglavnom teško dostupna područja poput planina, šuma i/li kamenitih područja gdje za deminiranje nije moguće koristiti mašine.

– Na početku su donatori uglavnom tražili da se deminiraju područja na kojima je moguće koristiti mašine. Sad su ostala isključivo područja na kojima se deminiranje može vršiti tehničkim metodama poput pipalica, uz pomoć pasa, metaldetektora. Mašine, rijetko gdje – naglašava.

Na mine sumnjivog područja najviše je u Zapadno-hercegovačkom kantonu, na području oko Bihaća i  u Srednjobosanskom kantonu. Najviše uspjeha u čiščenju minskih područja je na području Distrikta Brčko, a to je finansirala SAD.

Kako je kazao Horozović, nasreću nije zabilježen nijedan minski incident sa smrtnim ishodom u ovoj kalendarskoj godini. U Bosni i Hercegovini od 1995. godine zabilježeno je više od 1.800 žrtava mina. Smrtno su stradavali i građani i demineri, koji su stručnjaci za uklanjanje mina.

U Bosni i Hercegovini veličina površine sumnjive na mine zaostale iz rata iznosi oko 830 km2, a procjenjuje se da na toj površini ima oko 170.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava.

Prema riječima direktora BHMAC-a, ima površina koje su većinom očišćene ali dok ne budu očišćene u potpunosti ne mogu se proglasiti čistim. Tako će npr. ove godine od mina biti očišćeno kompletno područje Brčko Distrikta, ali se te površine još vode kao sumnjive.

Po Ženevskoj i Otavskoj konvenciji, 2027. godina označena je kao rok do kojeg bi naša zemlja trebalo da bude očišćena od mina. Horozović ističe da nije realno očekivati da dotad Bosna i Hercegovina bude očišćena od mina. Potrebno je taj rok produžiti, ali odluku o tome donosi centar u Ženevi, koji rukovodi operacijama deminiranja u svim zemljama u svijetu.

– Proces deminiranja u BiH drastično je smanjen još u vrijeme pandemije. Drugi problem je rat u Ukrajini, a mnogi donatori procesa deminiranja u BiH odlaze tamo. U Ukrajini su ogromne minski sumnjive površine, strahujem da će svi donatori otići tamo kad rat bude završen. U situaciji kad nismo završili proces deminiranja, nije dobro što BiH više nije u fokusu donatora – kazao je Horozović. Dodaje i određenu podršku domaćih organa vlasti procesu deminiranja, ali i naglašava da sve to nije dovoljno i da ide sporo.

Doprinos u čišćenju od mina prvenstveno je BHMAC-a, te deminerskih organizacija među kojima su Oružane snage BiH, civilne zaštite entiteta i Brčko Distrikta, nevladine deminerske organizacije, kao i komercijalne deminerske organizacije.

Horozović pojašnjava da je, u procesu deminiranja u Bosni i Hercegovini, BHMAC krovna organizacija. Involvirani su u sve procese deminiranja, od početka do kraja. BHMAC prvo na terenu vrši netehničko izviđanje, a na kraju procesa izdaju deklaraciju o tome da je određena površina slobodna od mina.

BHMAC izdaje zadatke deminerskim organizacijama, koje kao jedan od načina da utvrde prisustvo minsko eksplozivnih sredstava mogu, među ostalim, da angažiraju i specijalno za to educirane pse. Najbolji u tim poslovima su belgijski ovčari. Kad psi prođu obuku, iz BHMAC-a dobiju za to deklaraciju. Ne tako davno i u penziju su poslali jednog od tih pasa, nakon što je odradio radni vijek na poslovima deminiranja.

Iz BHMAC-a naglašavaju da je u funkciji aplikacija za mobilne telefone pod nazivom “BH mine suspected areas”.

Aplikacija obavještava koliko ste udaljeni od najbližeg minski sumnjivog područja. Odlična je za izletnike, planinare i ostale, a postoje podaci da su je instalirali i neki stranci, koji imaju namjeru posjetiti našu zemlju.

(Vijesti.ba / FENA)