Sve više nas traga za zdravim varijantama hljeba, pa izbor često pada na onaj koji nosi oznaku “domaći” ili “bakin” hljeb. Međutim, stručnjak za ishranu, profesor dr Tim Spector, upozorava da ova opcija nije tako zdrava kao što se čini.
Dok su pravi “domaći” hljeb naše bake pripremale od tijesta sa sopstvenim kvascem, onaj koji nalazimo na policama supermarketa često sadrže razne hemikalije.
Dr Spector kaže da nas često zavaravaju i etikete na kojima piše “visok sadržaj vlakana”, zbog čega pomislimo kako je to zdrav hljeb. Nažalost, uglavnom su ovo samo marketinški trikovi.
“Mnogi proizvodi sadrže komercijalni kvasac, arome i emulgatore, kako bi se imitirao ukus pravog domaćeg hljeba, ali oni se proizvode mnogo brže nego onaj domaći i sadrže dodatke koji ne spadaju u zdravu hranu”, rekao je dr Spector.
Emulgatori su čest dodatak industrijskim proizvodima, od torti do jogurta. Stručnjaci upozoravaju da oni mogu narušiti balans između masnog i vodenog sloja u crijevima, što dovodi do stvaranja “rupa” u zaštitnoj crijevnoj barijeri. Time se može povećati rizik od bakterijskih infekcija u crevima.
Šta je zdravija opcija?
“Mnogi hljebovi se prodaju bez etiketa, ali kada birate hljeb s etiketom, preporučujem opciju s najmanjim brojem sastojaka i najvišim sadržajem vlakana. Nemojte se zavaravati oznakama poput “visok u vlaknima” na pakovanju hljeba, jer je prag za ovu tvrdnju vrlo nizak – oko 6g/100g. Umjesto toga, obratite pažnju na odnos ugljikohidrata i vlakana (U) koji bi trebao biti manji od 5:1.”, pojašnjava Spector.
Prema njegovim riječima, najbolji izbor je svježe pečen pravi domaći hljeb, a ko za to nema vremena, neka izabere ražani ili speltin hljeb iz pekare. Idealno je ako on ima još i dodate sjemenke.
Ako baš morate da kupite hljeb u prodavnici, dr Spektor savjetuje da obratite pažnju na odnos vlakana i šećera – birajte proizvode sa visokim sadržajem vlakana i niskim nivoom šećera.
(Vijesti.ba)