U užurbanom ritmu gradskog života, rijetko zastanemo da se zapitamo – ko zapravo pokreće našu svakodnevnicu?
Dok čekamo kafu u omiljenom kafiću, vozimo se taksijem ili naručujemo hranu putem aplikacije, često zaboravljamo da iza svakog servisa stoji čitava armija ljudi koje nikada ne sretnemo. Njih ne vidimo u reklamama, ne prepoznajemo ih na ulici, ali bez njih, grad jednostavno ne bi funkcionisao, piše Biznis.ba.
Rad prije svitanja – čistači, radnici održavanja, dostavljači robe
Dok većina još spava, gradske ulice već su pune života. Radnici komunalnih službi počinju svoj dan u četiri ili pet ujutro – peru ulice, prazne kontejnere, čiste ispred zgrada. Prodavnice ne bi bile snabdijevene bez vozača kamiona ili komercijalista koji u zoru dostavljaju robu. Ovi ljudi su prvi na terenu, a njihov posao gotovo je nevidljiv – osim kada nešto ne funkcioniše.
Ipak, njihova uloga je ključna za niz biznisa – od malih pekara i kioska, do velikih tržnih centara i restorana. Njihovo prisustvo ne vidi se, ali se osjeća u svakom čistom izlogu, punom rafu i mirisnom pecivu koje vas čeka u šest ujutro.
“Gig radnici” – lice ekonomije koju ne prepoznajemo kao ekonomiju
S rastom digitalnih platformi, gradovi su postali zavisni od takozvanih gig radnika – osoba koje rade preko aplikacija: voze, dostavljaju, popravljaju, prevode, montiraju. Neki od njih rade samo nekoliko sati dnevno, drugi i po dvanaest – bez stalnog ugovora, prava na bolovanje ili sigurnosti.
Platforme kao što su Glovo, Wolt, Bolt ili razne domaće verzije postale su oslonac mnogim malim i srednjim biznisima – restoranima, radnjama, pa čak i apotekama. Međutim, ti poslovi često ostaju ispod radara i u formalnoj ekonomiji, i u javnom diskursu.
Skriveni servisi – čišćenje, održavanje, pakovanje
Mnoge firme zapošljavaju radnu snagu putem agencija – čistačice, domare, radnike u skladištima i na montaži – ali ta radna snaga najčešće ostaje bezlična. Nema ih na sajtu firme, ne učestvuju u timskim druženjima, nemaju “radno vrijeme” u klasičnom smislu. Oni dolaze, obave posao i nestanu – sve dok im ponovo ne zatreba.
Veliki trgovački lanci, hoteli, IT kompanije i čak coworking prostori zavise od tih ljudi, ali ih ne prepoznaju kao dio svog tima. Ove pozicije su često potcijenjene, a upravo one stvaraju ambijent koji klijentima i zaposlenicima omogućava funkcionalan dan.
Vrijeme je da ih prepoznamo
Nevidljivi radnici grada nisu samo tehnički servis – oni su temelj na kojem počiva svakodnevna ekonomija. Njihov rad direktno utječe na kvalitet usluge, sigurnost prostora, iskustvo korisnika. A ipak, oni rijetko dobiju priliku da ispričaju svoju priču, da osjete pripadnost ili da napreduju.
Za poslovnu zajednicu, prepoznavanje i poštovanje ovih radnika nije samo pitanje etike, već i održivosti. Grad koji ne vidi svoje stvarne nosioce rada, postaje mjesto koje stagnira – i društveno, i ekonomski.
U vremenu kada sve više govorimo o ljudima, empatiji i ljudskim resursima, vrijeme je da pogledamo dalje od kancelarija i ekrana. Da prepoznamo one koji nemaju radni mail, ali imaju ključnu ulogu u svakom lancu vrijednosti. Jer grad – to nisu samo zgrade i saobraćaj. Grad su ljudi. I to, često, oni koje nikada ne vidimo.
(Vijesti.ba)