Kamberović je to kazao u razgovoru za Fenu u povodu 25. novembra, datuma kada Bosna i Hercegovina slavi državnost i podsjeća na Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, najvišeg državnog organa antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata, koji se razvio kao nosilac bosanskohercegovačke državnosti.
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. u 19 sati, a završeno iste noći 26. novembra u 4 sata ujutro. Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao općepolitičko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta Bosne i Hercegovine (NOPBiH), ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti.
Kamberović je kazao da se zasjedanje desilo u specifičnom ratnom kontekstu, te da je obnovljena državnost koja je dugo vremena, počevši od sredine 15. stoljeća osmanskim osvajanjem, pa do 1943. godine, bila razbijena. Tvrdi da je BiH i u tom periodu funkcionirala kao cjelina, ali u nekim širim državnim okvirima, Osmanskom carstvu, Habsburškom carstvu te jugoslovenskoj državi.
Govoreći o Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, Dejtonskom mirovnom sporazumu, Kamberović je kazao da je on rezultat rata i specifičnih ratnih okolnosti, agresije na BiH.
– Uspostava mira koja je napravljena Dejtonskim mirovnim sporazumom je nešto što je vrlo važno u tom historijskom kontekstu. S druge strane, Sporazum je napravio unutrašnju administrativnu podjelu Bosne i Hercegovine koja nema nikakvo historijsko opravdanje ni temelj za dvojnu ili trojnu strukturu Bosne i Hercegovine – kazao je.
Kamberović smatra da je ovakva struktura, dva entiteta plus Brčko Distrikt, nešto što je „unutrašnji hod“ Bosne i Hercegovine kroz 20. i 21. stoljeće.
– Bosna i Hercegovina je ZAVNOBiH-om utemeljena kao jedinstvena, cjelovita i nedjeljiva država. U Dejtonskom sporazumu ona je također definirana kao cjelovita država, ali umjesto na unutrašnje socijalističke jedinice, Dejtonskim sporazumom je podijeljena na dva dijela – kazao je.
Kamberović je stava da je Dejtonski sporazum „zaljuljao“ temelje Bosne i Hercegovine, ali da nije „razbio“ Bosnu i Hercegovinu, jer i prema Dejtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina funkcionira kao država i cjelina.
– Mnogi vjeruju da je Dejtonski sporazum bio zamišljen samo kao privremeno rješenje i da će se tokom vremena pronaći neka bolja, efikasna rješenja koja bi omogućila funkcioniranje BiH kao svih modernih država u Evropi. Danas smo svjedoci da Dejtonski sporazum očito nije privremeno rješenje, da se razvija više od 30 godina, ali i da se suočavamo sa različitim izazovima koji nisu nimalo bezazleni – kazao je.
Kamberović smatra da je u BiH postajalo različitih modela prema kojima bi se BiH kao društvo i država integrirala.
– Ključna stvar je otvaranje dijaloga, a ono što nama nedostaje je istinski iskreni dijalog s jedne strane. S druge strane, mislim da moramo nekako natjerati naše političke elite u BiH da prave određene vrste kompromisa, ali ne na račun cjelovitosti, nezavisnosti i suvereniteta BiH – poručio je.
Smatra da se može razmišljati o nekom novom sporazumu ili rješenju, što je jako teško zbog čega smatra da je bolje prihvatiti realnost u okviru kojeg će se dijalogom postaviti BiH na čvršće noge.
– Dejtonski sporazum je funkcionirao nakon rata, kada su političke elite zbog pritiska međunarodne zajednice bile natjerane na saradnju. Danas, kada toga više nema, političke elite vide neke separatističke politike – rekao je.
Ako postoji prednost političkih elita da sarađuju, na šta bih morali i natjerati međunarodni akteri, onda bi Bosna i Hercegovina mogla funkcionirati bolje kao država i sa dejtonskim rješenjem koje nije najbolje.
– Vjerujem da među običnim ljudima u BiH ne postoji ovako duboka podijeljenost kao što to političke elite pokušavaju nametnuti te da bi ljudi, neovisno od tome u kojim dijelu BiH žive, bili spremniji na saradnju od političkih elita – zaključio je profesor Kamberović.
Tokom zajedanja u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine, odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ.
Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a 29. novembra 1943.
Istovremeno je konstituisano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa Vojislavom Kecmanovićem, ljekarom iz Bijeljine, kao predsjednikom.
U Mrkonjić Gradu se nalazi spomen-muzej prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, kao i dom ZAVNOBiH-a, koji predstavlja centar kulturnog i društvenog života grada, a koji je otvoren 27. novembra 1973. u okviru 30-godišnjice prvog zasjedanja.
Održana su ukupno tri zasjedanja ZAVNOBIH-a, i to: prvo u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. (sada Dan državnosti Bosne i Hercegovine), drugo u Sanskom Mostu 30. juna 1944. i posljednje treće u Sarajevu 26. aprila 1945. godine.
(Vijesti.ba / FENA)