Gledam vrijeme je stalo, stoji i sluša poznatu melodiju. Psi laju dok tišina dirigira melodiju koja se proteže i ove noći.
Okrenem se i susrećem tužne oči psa lutalice. Malo dalje još jedne pa još jedne… Pogledi puni pitanja a nigdje odgovora…Ko zna, možda se pitaju što se ovo dešava…
Kako pomoći psu lutalici, kako sebe zaštititi od mogućeg ugriza i ko zna možda posjete najbližoj ambulanti.
Ovo je vjerojatno ispričana priča gdje su glavni junaci upravo psi lutalice za koje nemamo adekvatan smještaj. Ipak činjenica je da ti psi postoje, lutaju ulicama grada i neće nestati čarobnim štapićem.
Možda i drugi gradovi imaju slične probleme, možda i Sarajevskim ulicama možemo susresti psa lutalicu. Eh kad bi vrijeme govorilo možda bi rješenje postojalo…
Tekst: Sebina M.
Izvor:
Cazin.net
