Tada je započela izraelska ofenziva kao odgovor na smrtonosne napade Hamasa i drugih naoružanih grupa. Više od 20 mjeseci kasnije, gotovo 200 palestinskih novinara ubijeno je u izraelskim napadima, neki su otišli, a međunarodnim novinarima još uvijek nije dopušten ulazak u Pojas Gaze.
Kako se svjetska pažnja sada koncentrira oko gladi u ratom razorenoj Gazi, manje je novinara nego ikad prije koji mogu izvještavati s mjesta događaja.
Oni koji su još uvijek na terenu su novinari iz Gaze koji obavljaju svoj posao dok pokušavaju preživjeti usred gladi, raseljavanja i prijetnje da će biti meta izraelske vojske.
Novinari izvan Pojasa nadopunjuju rad novinara iz Gaze kroz razne metode izvještavanja, da bi javnosti omogućili da razumije šta se događa na teritoriji uglavnom odsječenoj od vanjskog svijeta.
Neki od ovih novinara su stanovnici Gaze koji su je uspjeli napustiti i nastaviti svoj rad vani, oslanjajući se na svoje znanje i kontakte. Drugi su stručnjaci za „otvoreni kod“ koji analiziraju snimke, slike i objave na društvenim mrežama pokušavajući utvrditi prikazuju li ono što tvrde ili su međunarodni novinari koji maksimalno iskorištavaju bilo koji pristup koji im je dopušten.
Oni koji su otišli često su nastavili izvještavati o Gazi, oslanjajući se na pouzdane kontakte i kolege da pronađu i provjere priče koje objavljuju.
Avioni koji isporučuju pomoć, kao pokušaj ublažavanja pogoršanja krize gladi, također su postali alternativni način za novinare da se što više približe Gazi i vide što se događa, makar samo odozgo. Novinari na taj način objavljuju snimke Gaze iz vazduha u fotografijama i videosnimcima za niz međunarodnih medija.
U ratu u kojem se kontradiktorne vijesti i priče šire društvenim mrežama i gdje međunarodnim novinarima nije dopušteno izvještavati s terena, neki se novinari fokusiraju na ono što mogu utvrditi iz informacija koje pronađu na internetu.
Tehnike istraživanja obavještajnih podataka otvorenih izvora, često skraćeno OSINT, odnose se na metode koje koriste istraživački novinari, a koje se oslanjaju na javno dostupne informacije da bi potkrijepile tvrdnje. Ove informacije dolaze iz izvora kao što su društveni mediji, satelitske snimke ili zahtjevi za slobodu informiranja.
Ove se tehnike koriste za izvještavanje o ratu u Gazi od njegovog izbijanja, a specijalizirani mediji poput “Bellingcata”, kao i tradicionalne redakcije poput “Washington Posta”, analiziraju podatke otvorenih izvora kako bi dokumentirali sukob, prenosi Rojtersov institut za proučavanje novinarstva.
(Vijesti.ba / FENA)