Snažan vjetar i obilna kiša pogodili su ovaj kraj i donijeli nove probleme, jer su pokidani i poplavljeni nekvalitetni šatori u koje su mnogi stanovnici Gaze smješteni, dok su odjeća i deke natopljeni vodom.
U improvizovanom kampu u Rafahu, koji je postavljen na pješčanom terenu prepunom smeća, ljudi su se danas nastojali oporaviti od užasne noći. Neki su nosili kante s pijeskom da bi pokrili lokve nastale unutar ili izvan šatora u koje su smješteni, a drugi su nastojali osušiti odjeću.
Dio porodica smješten je u prikladne šatore, ali ih se većina snalazi s tankim, prozirnim plastičnim ceradama, čija je svrha pokriti robu, a ne pružiti utočište ljudima. Mnogi šatori nemaju nikakvu podlogu pa su ljudi proveli noć na mokrom pijesku.
“Sve se potrgalo pa nas je kiša skvasila. Sasvim smo pokisnuli”, rekao je Reutersu Ramadan Mohadad, sredovječni muškarac, nastojeći popraviti porodično sklonište sklepano od šperploča i tankih plastičnih ploča.
“Pokušali smo se, koliko god smo mogli, zaštititi da nam voda ne bi prodrla unutra, ali bezuspješno… Ova plastika ne štiti ljude koji spavaju ispod nje”, dodao je.
Plastična skloništa nekih porodica puna su pukotina, a u nekima su u unutrašnjosti nastale lokve. Yasmin Mhani ispripovijedala je da se usred noći probudila i shvatila da je njezino najmlađe, sedmomjesečno dijete u potpunosti mokro. Njezina peteročlana porodica dijeli jednu deku.
U izraelskom zračnom napadu izgubili su jedno dijete, a dom i sva imovina su im uništeni.
“Kuća nam je uništena, dijete ubijeno, a ja se i dalje nastojim boriti sa svim nedaćama. Ovo je peto mjesto na koje smo se bili primorani preseliti. Bježimo s jednog mjesta na drugo. Nemamo ništa, samo ove majice”, rekla je pokazavši rukom na mokru odjeću koja se suši na užetu ispred šatora.
Inas, 38-godišnja majka petero djece, Reutersu je rekla da su ona i njezina porodica od početka rata bili primorani bježati četiri puta – najprije iz Twama u sjevernom dijelu Gaze u susjedni Tel al-Hawa, zatim u izbjeglički Nuseirat kamp u središnjem dijelu Gaze, potom u Han Junis i na kraju u Rafah.
Obitelj je ranije posjedovala peterokatnicu i supermarket, koji su u bombardiranju u potpunosti uništeni.
“Nadam se da će rat završiti i da izraelske okupacijske snage neće izvršiti invaziju na Rafah. Plaši me mogućnost da nas presele u Egipat”, rekla je dijeleći strah s ostalim stanovnicima Gaze.
“To je naša najgora noćna mora. Hoće li se rat proširiti na Rafah? Ako se to dogodi, kuda ćemo mi? Prema moru ili prema Sinaju?” rekla je preplašena Inas misleći na golemu pustinjsku egipatsku regiju južno od Gaze i Izraela.
“Pozivamo svijet da zaustavi Izrael jer mi ne želimo napustiti Gazu”, rekla je.
U izraelskom bombardovanju Pojasa Gaze do sada je ubijeno više od 18.000 ljudi, većinom žena i djece, što su podaci palestinskih zdravstvenih vlasti. Vjeruje se da je još nekoliko hiljada ljudi ostalo zatrpano pod ruševinama.
(Vijesti.ba)