Ovo je priča o općini iz koje je najlakše i najbrže otići iz Bosne i Hercegovine, kojoj dijaspora obilato pomaže, ali u koju se niko ne želi vratiti
Ovih dana smo obišli Veliku Kladušu, najsjeverniju općinu Bosne i Hercegovine, u kojoj se nalazi i najveći broj migranata u odnosu na domaću populaciju. Velika Kladuša poznata je i po prehrambenom gigantu Agrokomercu iz bivše Jugoslavije, koji je danas u žalbi na odluku Suda o pokrenutom stečajnom postupku. Sinonim za Agrokomerc, ali i stvaranje autonomne pokrajine zapadna Bosna je Fikret Abdić, koji je nakon izdržane kazne za ratni zločin danas i načelnik Kladuše, te član Laburističke stranke.
Zaštitar i migranti
Njihova politika, između ostalog, svodi se i na potpunu ignoranciju Internacionalne organizacije za migracije (IOM), za koju je predsjednica laburista Elvira Abdić-Jelenović kazala na zadnjoj sjednici Općinskog vijeća da nelegalno, protivno volji lokalnih vlasti, pravi od njihove općine veliki migrantski centar.
Na parkinzima susrećemo i migrante koji pomažu svakome da nađe mjesto, zatim mole za malo novca. Slično je po cijelom gradu, prilaze i prose. Mnogo lokala, a naročito pekare, zbog navale migranata, rade bolje nego ikad. Od građana Kladuše koje smo susreli nismo čuli nijednu primjedbu, ono što njih muči nešto je sasvim drugo.
– Odlaze nam ljudi, sve je manje i manje onih koji ostaju. Priča mi prijatelj iz Doma zdravlja da je u kratkom periodu 300 građana uzelo medicinske kartone zbog napuštanja zemlje i odlaska van. Imam prijatelja koji se bavi preradom drveta, traži četiri radnika za pilanu, daje 1.000 maraka plaće, ali nema više tko, priča nam mještanin Džemal Bašić.
U Miralu je smješten privremeni migrantski centar, kako u halama, tako i u kamp-kućicama u krugu firme. Porazgovarali smo malo sa radnicima kako nam ulazak nije bio dopušten, jer se nismo na vrijeme najavili. Na ulazu i izlazu pokazuju crvene kartice zaštitaru, a jedan od mladića dao mu je svoju na čuvanje. Odlučio je još jednom da pokuša preći u Hrvatsku, pa u slučaju ako ga vrate, da ima osigurano mjesto u Miralu.
Poželiše mu svi sreću i on ode. Jedni po jedni odlaze, a kao što nam Bašić reče, odlaze i naši.
U Velikoj Kladuši upoznali smo i Ćamila Ćuturića, direktora OŠ 1. mart u Vrnogreču. Na toj je dužnosti šest godina.
– Kada sam počeo, imali smo oko 800 učenika, a danas ih imamo 487. Prošle godine smo zatvorili područnu školu Poljane, a ove smo morali zatvoriti i novoobnovljenu školu Gradina. Nema učenika, cijele porodice odlaze van. Možda se ovo moglo spriječiti da su se poslodavci ranije sjetili da počnu davati pristojne plate. Onda bi imali prave radnike, a ovako sve najbolje i najškolovanije što imamo odlazi u inostranstvo, priča nam Ćamil.
Uzalud i donacije
Sreća u nesreći je da svi oni koji odu pomažu rodnom kraju. Dijaspora je, priča Ćamil, samo u njihovu školu uložila 200.000 maraka donacija. Malo koja općina ima tako privrženu dijasporu. U njihovom mjestu, Vrnogreču, ima još oko 4.000 stanovnika, nažalost, najviše ih je razočaranih.
– Ljudi su sve do par godina unazad bili optimisti. Ne znam šta se desilo. Kolege nastavnici koji rade odlučuju se za napuštanje zemlje, jer se plaše da zbog nedostatka učenika ni oni neće imati posla, naglašava Ćamil.
Sve je više razloga zbog kojih ljudi odlaze van, a sve je manje onih zbog kojih bi ostali. Velika Kladuša ne razlikuje se posebno od bilo kojeg gradića u Federaciji, ali je ovo općina koja je fizički najbliža evropskim zemljama. Zbog toga i migranti dolaze ovdje, a na primjeru Kladuše i druge općine mogu vidjeti šta ih čeka.