Iako je zemlja s manje od 400.000 stanovnika osnivačica Sjevernoatlantskog saveza (NATO), nema stalnu vojsku. Isto tako, ukorijenjena u Evropi, nije dio Evropske unije. Tradicionalno ribarski otok, postao je tehnološko središte, zahvaljujući obilnoj geotermalnoj i hidroelektričnoj energiji.
Desetljećima su Islanđani živjeli skromno na mirnoj udaljenosti. Njihov položaj u ledenim vodama između Grenlanda i Norveške ponudio je NATO-u bazu tokom hladnog rata, s koje je mogao pratiti sovjetski pomorski saobraćaj, ali stanovnici su bili pomalo zabrinuti zbog opasnosti od ratnih brodova.
Danas se otok, koji se nalazi južno od Arktičkog kruga, suočava s rastućim rizicima zbog povećane vojne aktivnosti na krajnjem sjeveru, jer klimatske promjene otvaraju nekada neprohodne plovne puteve. Island je istovremeno uvučen u rastući antagonizam između Trumpove administracije i Evrope.
Pritisci su očiti na Grenlandu, udaljenom oko 1.100 kilometara, za koji je predsjednik Trump rekao kako želi da ga SAD posjeduje. Islandu, koji je zeleniji i manje zaleđen od Grenlanda, nedostaje mineralno bogatstvo ogromne danske teritorije. Island se, također, već dugo pokazao korisnim za odbrambene napore SAD-a i NATO-a, ali dužnosnici Trumpove administracije kažu da tako nije s Grenlandom, čiju odbranu kontrolira Danska.
Kada su se 2014. godine pojačale napetosti s Rusijom, američki dužnosnici rekli su islandskim kolegama da žele ponovno pokrenuti operacije u zapuštenoj zračnoj bazi Keflavik izvan glavnog grada Reykjavika. Island je brzo pristao i počeo ulagati u vojnu infrastrukturu oko otoka.
Pozdravljajući SAD i druge saveznike u NATO-u, zemlja s populacijom manjom od američke savezne države Wyoming održava svoj jedinstveni status. Četiri druge nordijske zemlje, koje sve dijele kopnene granice s Rusijom ili leže s druge strane Baltičkog mora, pojačavaju odbranu, dok Island planira drugačiji put.
Američki avioni za lov na podmornice sada rutinski patroliraju okolnim morima iz Keflavika, na jugozapadu Islanda. Evropski NATO-ovi borbeni avioni izmjenjuju se u letovima iz baze kako bi nadzirali nebo između Islanda i Rusije. Savezničke podmornice i ratni brodovi pristaju u islandske luke.
SAD smatra i Island i Grenland ključnima za nacionalnu sigurnost. Grenland se nalazi na putu kojim bi ruske nuklearne bojeve glave usmjerene na Ameriku mogle proći, pa je ključan za detektiranje raketa i odbranu. Ruske podmornice, u međuvremenu, moraju proći kroz prepreku u blizini Islanda, koju NATO naziva jazom Grenland – Island – Ujedinjeno Kraljevstvo. Island je visoka tačka duž Srednjoatlantskog grebena, ogromnog i uglavnom podmorskog planinskog lanca stvorenog dijeljenjem kontinenata. Ruske podmornice, koje su se nedavno usudile približiti Americi, prisiljene su se izdizati bliže površini dok prelaze greben, što olakšava otkrivanje.
Islanđani sada raspravljaju trebaju li se aktivnije angažirati u odbrani i trebaju li ponovno pokrenuti pregovore o pristupanju EU-u, koje su prekinuli 2013. godine. Premijerka Kristrun Frostadottir planira održati referendum o tom pitanju do 2027. godine, nakon što njena vlada riješi pitanja koja ona smatra hitnijima – iako neki Islanđani smatraju da ih Trumpova politika brže gura prema bloku. Jedno od hitnih pitanja je pregled strategije nacionalne odbrane, o kojem se sada raspravlja. Javna rasprava o toj temi važna je jer je „vojna aktivnost ponekad bila ispod radara na Islandu“, rekla je Frostadottir u intervjuu. „Bilo je neugodno o tome govoriti.“
Island, kao i druge nordijske zemlje, dugo je pokušavao spriječiti militarizaciju Arktika. Budući da to više nije moguće, Islanđani procjenjuju kako bi mogla izgledati proširena odbrana.
„Na Islandu nikada nije bilo javne podrške za vojsku i ne mislim da će je biti u doglednoj budućnosti“, rekla je Frostadottir, koja je preuzela dužnost krajem decembra. „To ne znači da ne možemo imati aktivnu odbranu i da ne možemo imati aktivne saveze, a odbrana je važna.“
Islandska obalna straža, koja je dugo postojala kako bi štitila svoje ribolovne vode, igra veću ulogu u odbrani, uključujući upravljanje zračnom bazom Keflavik i sistemima protuzračne odbrane. Raspravu oblikuje rastuće bogatstvo Islanda, koje geologija otoka podržava geotermalnom energijom i vulkanskom aktivnošću koja privlači turiste. Jeftina zelena električna energija i otvorenost prema inovacijama učinili su Island bazom za industrije koje se kreću od topljenja aluminija do digitalnih usluga.
Američke vojne veze s Islandom datiraju iz Drugog svjetskog rata, kada su američke snage okupirale otok kako bi držale Nijemce podalje i koristile ga za opskrbu Sovjetskog Saveza. Kada je Washington 1949. godine pokrenuo NATO, smatrao je da je položaj Islanda ključan za osiguranje morskih komunikacijskih linija s Evropom, stoga ga je uveo u savez. Američke vojne jedinice branile su Island od 1951. godine, kada su dvije države potpisale odbrambeni sporazum koji je bio na snazi do 2006. godine, kada je SAD povukao snage kako bi se fokusirao na rat protiv terora.
Nakon hladnog rata Island se trudio ostati relevantan unutar NATO-a, šaljući medicinsko osoblje u operacije saveza u bivšoj Jugoslaviji i upravljajući glavnom civilnom zračnom lukom u Afganistanu. Kod kuće je bio domaćin NATO-ovih vježbi, uključujući godišnju vježbu borbe protiv improviziranih eksplozivnih naprava, koje su postale pošast američkih i savezničkih trupa u Iraku i Afganistanu.
„Mogli smo tamo dizati u zrak automobile, a da se niko ne žali“, rekao je Jamie Shea, umirovljeni dugogodišnji visoki dužnosnik NATO-a. „Islanđani su uvijek bili vrlo željni pokazati da nisu slijepi putnici.“
Islandska želja za učešćem u NATO-u u suprotnosti je s Grenlandom, rekla je Liselotte Odgaard, viša saradnica u Institutu Hudson, vašingtonskom savjetodavnom tijelu. Danske vojne operacije na poluautonomnom otoku našle su se između američkih poziva da se učini više i želje Grenlanđana da to ne učine, rekla je Odgaard, koja je Dankinja. Sada, pod pritiskom Trumpa, Danska širi svoj vojni utjecaj na Grenlandu, uz pristanak otočana.
„Zanemarivanje odbrane Grenlanda dovelo nas je u stvarno loš položaj“, rekla je Odgaard.
Frostadottir je rekla da Islanđani pomno prate događaje oko Grenlanda, s kojim imaju bliske veze. Frostadottir, koja je sa 36 godina među najmlađim nacionalnim liderima u svijetu, predvodi socijaldemokratsku stranku koja podržava ulazak Islanda u EU. Razgovori o pridruživanju prekinuti su tokom krize eurozone prije 12 godina.
Trumpove prijetnje preuzimanjem Grenlanda, carinama i antagonizmom prema Evropi uznemirile su Islanđane i učinile Evropu privlačnijom mnogima. Frostadottir, koja ima magisterije s Univerziteta Yale i Boston, želi izbjeći da Islanđani eventualni referendum o ponovnom pokretanju pregovora s EU-om doživljavaju kao izbor između Evrope i SAD-a.
„Mislim kako je važno da, iako će sigurnosni element, naravno, biti uključen, ne plašimo ljude da se pridruže EU-u“, rekla je. Drugi žele brže djelovati. Dagur Eggertsson, zastupnik u parlamentu iz stranke premijerke Kristrun Frostadottir, koji je aktivan kada je riječ o NATO-u, rekao je da promjene u politici SAD-a i aktivnija međunarodna uloga Evrope u posljednje vrijeme znače da bi se referendum možda trebao održati ranije.
(Vijesti.ba)