Rođen u Bosni i Hercegovini, zajedno s roditeljima, nakon rata napustio je zemlju i novi život počeo na Islandu, gdje i danas živi. Iako je odrastao daleko od Sarajeva i Bosne i Hercegovine, veza s domovinom nikada nije prekinuta.
Osnivač je danas vlastite fudbalske akademije na Islandu, kroz koju ne gradi samo sportske karijere djece, već i most dobrote prema zemlji iz koje potiče. Dio sredstava od članarina redovno odvaja za SOS Dječija sela u Bosni i Hercegovini, pomažući najranjivijima – djeci bez roditeljskog staranja.
Posebnu snagu ovoj priči daje njegova duboka emotivna povezanost s Bosnom i Hercegovinom, sjećanja na djetinjstvo, rat, odlazak, ali i snažna želja da, iako živi hiljadama kilometara daleko, konkretno doprinosi domovini.
Rođeni ste u Sarajevu, ali ste odrasli na Islandu. Kako je život između ove dvije zemlje oblikovao osobu kakva ste danas?
Život između Bosne i Islanda zaista je oblikovao to ko sam danas, ne samo kao osoba, već i kao trener i poduzetnik. Moji roditelji su se preselili na Island nakon rata, kada sam imao samo godinu dana, pa je Island postao moj dom, ali je moje srce uvijek ostalo u Bosni. Odrastanje između dvije potpuno različite kulture naučilo me prilagodljivosti i dalo mi duboko poštovanje prema oba svijeta: islandskoj organizaciji, strukturi i smirenosti, te bosanskoj toplini, strasti i otpornosti. Ta ravnoteža mi je pomogla da shvatim vrijednost stabilnosti, ali i srca, što danas unosim u sve što radim, posebno u radu s mladim sportistima.
Kada je fudbal postao važan dio vašeg života i kakvu je ulogu imao u povezivanju s Bosnom i Islandom?
Fudbal je dio mog života otkad znam za sebe. Moj otac je profesionalno igrao za Rudar Kakanj, Čelik i Ilijaš, tako da je fudbal uvijek bio prisutan u mojoj porodici. Postao je mnogo više od sporta i bio je moja veza s korijenima. Na Islandu je fudbal bio moj most prema društvu, a u Bosni i Hercegovini moj način da se svakog ljeta ponovo osjećam kao kod kuće. Čak sam trenirao i igrao prijateljske utakmice sa Rudarom iz Kaknja, a jednom i s FK Sarajevom, koji je moj omiljeni klub u Bosni i Hercegovini. Fudbal povezuje moja dva svijeta. To je univerzalni jezik koji me podsjeća odakle dolazim i gdje želim ostaviti trag.
Ideja za Snerpa Coaching Academy nastala je tokom vašeg studiranja u Sjedinjenim Američkim Državama. Kako je sve počelo i kakva je bila vaša vizija od samog početka?
Ideja je nastala kao mali studentski projekat tokom mog studiranja u SAD-u. Za završni rad sam morao razviti jedan koncept, pa sam se fokusirao na razvoj mladih u fudbalu. Nakon povratka na Island, ta ideja mi se neprestano vraćala. Gotovo
slučajno sam počeo trenirati djecu svojih kolega s posla. Projekt je brzo rastao jer su roditelji vidjeli rezultate, a djeca su uživala u treninzima. Kasnije mi se pridružio i otac, a zatim i dva moja bliska prijatelja, kako bismo zajedno proširili projekt u ono što je danas Snerpa Coaching Academy. Vizija je od prvog dana bila jasna: stvoriti mjesto gdje će djeca kroz male grupe dobijati kvalitetan trening fokusiran na tehniku, kretanje i mentalni sklop i to baš onakvu vrstu treninga kakvu sam i sam priželjkivao dok sam odrastao. Kako Akademija raste, planiramo i širenje na različite uzraste kako bi svako dijete, od početnika do naprednih igrača, imalo odgovarajući nivo razvoja.
Na ovom putu niste sami. Koliko su vaši suosnivači i dugogodišnje trenersko iskustvo vašeg oca bili važni za razvoj Akademije?
Moj otac je dugi niz godina radio kao trener mladih i njegovo iskustvo i smiren pristup bili su ključni od samog početka. On zna kako strpljivo i s jasnom svrhom učiti djecu osnovama fudbala. Moji suosnivači donijeli su novu energiju, kreativnost i organizaciju, te pomogli da ideja preraste u ozbiljnu organizaciju. Također, imamo čast da je dio našeg stručnog tima i trener Milan Stefan Janković, koji je igrao za NK Osijek zajedno s Davorom Šukerom, a kasnije je potpisao i za Crvenu zvezdu prije dolaska na Island. Njegovo iskustvo i profesionalizam daju Akademiji posebnu širinu i kvalitet. Svi dijelimo istu strast, s to jepomoći djeci da napreduju i kao fudbaleri i kao ljudi. Bez tog timskog rada, Snerpa danas ne bi bila ono što jeste.
Snerpa Coaching Academy je poznata po radu u malim grupama i fokusu na tehniku i donošenje odluka. Zašto ste odabrali takav pristup i koje su njegove prednosti?
Na Islandu sam primijetio da djeca često treniraju u ogromnim grupama, nekad i po 40 do 60 igrača sa svega nekoliko trenera. U takvim uslovima gotovo je nemoguće svakom djetetu posvetiti dovoljno pažnje. Zato je naš pristup drugačiji. U Snerpi radimo u malim grupama i fokusiramo se na kvalitetan, individualan rad sa svakim igračem. To nam omogućava da rano ispravimo greške u kretanju, izgradimo pravilne navike i naučimo djecu da brže razmišljaju na terenu. Ne radi se samo o tome da postanu bolji fudbaleri, već i da razviju samopouzdanje, disciplinu i trajnu ljubav prema igri.
Često se vraćate u Bosnu i Akademiju vidite kao način da se odužite domovini. Kako vidite svoju ulogu u razvoju fudbala i mladih u Bosni i Hercegovini?
Svaki put kada se vratim u Bosnu, osjećam snažnu inspiraciju. Strast prema fudbalu je nevjerovatna, ali često nedostaje savremenih metoda treninga i strukture. Moj cilj je da znanje i iskustvo koje sam stekao u inostranstvu, na Islandu i u SAD-u, donesem nazad u domovinu. Kroz Snerpu želim pomoći razvoju mladih igrača, pružiti im priliku da uče i pokazati da, uz pravi trening i način razmišljanja, mogu dosegnuti i međunarodni nivo. Ovo je moj način da vratim dio onoga što mi je Bosna dala.
Odlučili ste donirati 20% svake članarine SOS Dječijim selima u Bosni i Hercegovini. Šta vas je motivisalo na takav korak?
Ta ideja je došla sasvim prirodno. Željeli smo da Snerpa bude više od fudbala i da ima stvaran društveni utjecaj. Ja sam imao sreću da odrastem uz brojne prilike, a svjestan sam da mnoga djeca u Bosni i Hercegovini nemaju takve mogućnosti. Doniranjem dijela svake članarine SOS Dječijim selima u BiH osiguravamo da svaki trening istovremeno pomaže i djeci kojoj je pomoć najpotrebnija. To daje dodatni smisao svemu što radimo i podsjeća naše igrače da fudbal može biti i čin dobrote i zajedništva.
Zašto smatrate da je važno da mladi budu podržani ne samo kroz sport, već i kroz inicijative poput SOS Dječijih sela?
Sport uči disciplini, timskom radu i samopouzdanju, ali emocionalna i socijalna podrška su jednako važne. Organizacije poput SOS Dječijih sela u BiH pružaju djeci sigurno okruženje, obrazovanje i brigu, te temelje koji su neophodni za zdrav razvoj svakog djeteta. Kada sport spojimo s takvom podrškom, stvaramo snažne i uravnotežene mlade ljude koji sutra mogu pozitivno uticati na svoju zajednicu.
Koju poruku želite poslati ljudima o važnosti podrške djeci koja odrastaju u SOS Dječijim selima u Bosni i Hercegovini?
Ta djeca su naša nada i ulaganje u njih znači ulaganje u budućnost Bosne i Hercegovine. Svaki vid pomoći, veliki ili mali, ostavlja stvaran trag. Bilo da se radi o finansijskoj podršci, volontiranju ili jednostavnom širenju svijesti, sve je to važno. Djeca trebaju znati da neko vjeruje u njih, da su viđena, vrijedna i sposobna postići velike stvari.
Koju poruku posebno želite poslati Bosancima i Hercegovcima koji žive širom Evrope o tome zašto i kako mogu pomoći SOS Dječijim selima?
Svima nama u dijaspori Bosna je uvijek u srcu, gdje god živjeli. Mnogi od nas su otišli zbog teških okolnosti, ali danas imamo priliku da se odužimo domovini. Podrška SOS Dječijim selima u BiHje jedan od najljepših načina za to. Bez obzira gdje se nalazite, možete pomoći donacijom, organizovanjem manjih humanitarnih događaja ili dijeljenjem njihove misije. Zajedno možemo ovoj djeci osigurati bolju budućnost i pokazati da ljubav prema domovini nije samo u riječima, već i u djelima.
(Vijesti.ba)