Mustafa Džafić iz Donje Ljubije je stogodišnjak koji je i pored svojih godina veoma aktivan i, možemo slobodno reći, vredniji od mnogo mlađih ljudi.
Mustafa, rođen davne 1918. godine vrijedno pazi na svoja dva bika, cijepa drva poput mladića i obrađuje zemlju.
On kaže da ga “glava dobro služi”, i dodaje da mu je to najvažnije. Ipak, ističe da mu noge pomalo posustaju, ali uz pomoć dva štapa olakšava sebi kretanje.
“Živim sam i niko mi ne pomaže, osima kada dođu sin ili unuci. Sin i snaha bili su ljetos , neka dva mjeseca. Sin je u penziji, ima 68 godina. Ima penziju koju je zaradio u Švedskoj, ali i ovu našu koja iznosi 25 maraka”, priča za “Dnevni Avaz” Džafić.
Dodaje da svaki dan lijepo sebi rasporedi vrijeme. Oko sat i po provede brinući o bikovima, potom sat vremena cijepa drva, a potom ide u baštu da ubere nešto za ručak.
“Bez rada nema života. Počeo sam raditi kada sam imao samo 14 godina. S prvm Komšijom sam na konjskim kolima prevozio kamen. Imam 65 dunuma zemlje, ali je dajem pod najam. Ništa nema bez rada, kao što ništa nema bez moje Donje Ljubije. Zvala su me djeca da idem kod njih, ali ovdje mi je najljepše, ovo je moje rodno mjesto”, priča Mustafa.
U rudniku je radio 24 godine, a deset godina radnog staža je dokupio, pa je dobio penziju.
Mustafa ima sina i tri kćerke, koji sa svojim porodicama žive u Švedskoj, Njemačkoj i Norveškoj. Takođe ima i jedanaestoro unučadi, te 21 praunuče.