Utrkivanje ko će se od “ekskluzivnih zaštitnika” Bosne i Bošnjaka oglasiti i dati podršku Šemsudinu Hasiću i Veležu svjedočimo svake sekunde. Treba li reći da se radi o “zaljubljenicima u Velež od malih nogu”, ali prije svega o “velikim patriotima” i “velikim Bošnjacima”. I zašto ne reći, ljudima čijem su “poštenju” građani BiH živi svjedoci. Godinama.
Piše: Edin Borovina
Uglavnom radi se o stranačkim kolegama iz iste partije, koje smo nerijetko mogli viđati u društvu Hasića na utakmicama Veleža dok ovaj nije udaljen iz bh. fudbala na dvije godine, a Velež dobio drakonsku kaznu od šest utakmica suspenzije stadiona Rođeni i oduzimanja tri boda.
Goražde
Kada se pogledaju ta saopštenja, o brizi za fudbal i fudbalsku igru, prosto je čovjeku nemoguće svariti da je njihova partija na vlasti i malo sjevernije od Mostara. U Goraždu. Tamo gdje premijerka Aida Obuća i ministrica sporta Nataša Danojlić “brinu” o tome kako fudbal i fudbalska organizaciju funkcionišu.
A, to je otprilike – što si uspješniji, to te treba više zgaziti. Ili – što si uspješniji, to imaš manje prava.
Po aršinima kako ih provode partijske kolege Hasićevih zaštitnika i prijatelja u BPK-a, vrhunac patriotizma i bošnjaštva je da nađeš načina da ne provedeš odluku Vrhovnog suda BiH koja kaže da je u Fudbalskom savezu BPK od 2016. pa do danas sve, praktično, nezakonito! Pa time i izbori za krovni Savez (2016. i 2020). Znaju itekako Hasićevi politički prijatelji i zaštitnici, a uvjereni smo, “načuo” je i Hasić, kako funkcionisanje sporta i fudbala u BiH vide oni koji danas daju podršku i njemu i Veležu.
No, o kriminalu i prevarama koji je nedavno rezultirao presudom Vrhovnog suda BiH i krivičnom prijavom protiv dužnosnika u Vladi BPK koji tu presudu odbijaju provesti, pripremamo opširnu priču. Da se vratimo Hasiću i Veležu.
Golgota
Fudbalski klub Velež posljednje dvije i po decenije prošao je golgotu kakvu vjerovatno nije niti jedan klub u državi. Klub svijetle tradicije, omiljen i u onoj državi, u zadnje dvije i po decenije skoro da je bio više u drugom nego u elitnom rangu takmičenja. Klero-nacionalističkim vlastima, koje drže bank u BiH i Mostaru od rata pa naovamo, jednostavno Velež je samo smetao, bio nužno zlo. Ugasiti ga nisu mogli, a pomoći mu nisu htjeli.
Odnos nogometnih struktura (čitaj saveza) na svim nivoima posebna je priča. Još brutalniji. Ako se nije imalo koga izbaciti iz lige, uvijek je Velež bio tu. U Prvoj ligi Federacije “obrnuta” priča. Ako baš niko drugi nije bio “zainteresovan” za titulu i spreman da to finansijski “potkuje”, onda bi se Velež nekako vratio u elitu. Nerijetko, nakratko.
No, Rođeni su nekako preživljavali. U eliti najčešće daleko u dnu tabele. Jer, blizu vrha nisu mogli, a kamo li do nekog trofeja. Uvijek je bilo “prečih i bitnijih”.