Mjeseci previranja i političke nestabilnosti nakon ubistva predsjednika Jovenela Moïsea u julu 2021. kulminirali su trenutnim valom ekstremnog nasilja bandi. Borbe su već odnijele mnogo hiljada žrtava, od onih čija tijela leže razbacana po ulicama, do drugih poput Sarah i njene porodice koji su prošlog augusta bili prisiljeni napustiti svoj dom i sada žive u napuštenom kinu, piše BBC, prenosi Index.
Oko 100 porodica podiglo je improvizovani kamp unutar zgrade koja se u normalnim okolnostima ne bi smatrala prikladnom za stanovanje ljudi. Nema kanalizacije ni tekuće vode, a Sarah kaže da njihove svakodnevne muke da pronađu hranu postaju kritične.
“Ponekad pronađemo hranu, ponekad ne”, objašnjava ona umornim glasom. Dok drži svoje malo kumče na koljenima – sva njena šira porodica je u kampu u napuštenom kinu Rex – Sarah izgleda kao puno starija žena.
“Idem u školu bez hrane, provedem dan gladna, a zatim idem u krevet bez ičega u želucu”, objašnjava Sarah.
Mnogi u logoru su bolesni. Sarah kaže da se bolesti šire njihovom zajednicom skvotera. Lijekovi su često pretjerano skupi s obzirom na to da je njihov budžet za hranu rijetko dovoljan i za ono osnovno.
“Sa šest dolara možemo osigurati hranu za četveročlanu porodicu za jedan dan”, kaže Sarah. U danima kada ne mogu prikupiti ta sredstva, zavise od oskudnih donacija i pomoći. I to može pojačati njen osjećaj beznađa umjesto da joj donese prijeko potrebno saosjećanje.
“Ponekad se osoblje ponaša kao da nam čini uslugu kada daje pomoć, a mi se osjećamo poniženo kao da uzimamo njihovu hranu umjesto donacija”, kaže mlada Haićanka.
Sarah je samo jedna od više od 360.000 interno raseljenih osoba na Haitiju.
Počeli su pristizati helikopteri s pomoći iz Dominikanske Republike. Ali s obzirom na to da su aerodrom u Port-au-Princeu i morska luka još uvijek zatvorene, svake sedmice potrebno je daleko više.
Politička slijepa ulica koja je uslijedila nakon ostavke premijera Ariela Henryja se nastavlja. Haićanima se neprestano govori da je prijelazno vijeće koje se sastoji od sedam članova i koje podržava SAD blizu toga da postane stvarnost. Ali, privremena uprava još uvijek nije preuzela vlast ni donijela bilo kakvu stabilnost na terenu na Haitiju.
Što duže traje vakuum vlasti, to više sigurnosna situacija tone u anarhiju. Milioni građana nalaze se u savršenoj oluji politike, nasilja, beskućništva i gladi.
U potrazi za sigurnijom lukom u toj oluji, mnogi su se uputili u Cap-Haitien, grad na sjevernoj obali koji je primio hiljade ljudi koji su bježali iz glavnog grada.
Cap-Haitien je relativno miran u sigurnosnom smislu. Kad god su se bande pokušale ukorijeniti u blizini, bile su istjerane brzim policijskim operacijama uz podršku naroda, tvrdi jedan gradski zvaničnik. Uprkos tome, ovaj lučki grad se već mučio s infrastrukturnim potrebama vlastitog stanovništva, posebno u pogledu vode i struje, a potom je postao glavno sigurno utočište zemlje.
Čini se da djeca ipak imaju više šanse u Cap-Haitienu. Šestomjesečni Jeselin Joseph prije nekoliko je sedmica bio opasno neuhranjen. Srećom, danas sretno ispija bočicu dječje hrane, a težina mu se počela vraćati. I dalje ima blago povećan trbuh i opuštenu kožu što ukazuje na pothranjenost djece. Ali njegova se baka Elvire Desir nasmijala dok je on gladno gutao svoj obrok.
Jeselin je imao sreće. Bio je zbrinut u rezidencijalnom centru za pothranjenost Second Mile, lokalnoj nevladinoj organizaciji koju vode Haićani. Majka mu je bolesna i ne može se brinuti za njega. Nakon što je njegova stanje identifikovano kao kritično na temelju niza pokazatelja uključujući opseg ruke, prebačen je u bolnicu gdje je dobio infuziju.
“Imamo prostora za uzdržavanje 22 porodice. Majke obično ostaju kod nas oko četiri sedmice. Ali također vršimo naknadne posjete u njihovim zajednicama kako bismo nastavili jačati program i kako bismo osigurali da djeca ne zapadnu ponovno u ozbiljnu glad”, rekla mi je suosnivačica Jenn Schenk.
Čini se da to djeluje. Samo 1% djece koja napuste Second Mile mora biti ponovno primljeno zbog pothranjenosti.
Unutar centra održava se predavanje o prehrani na otvorenom ispod krova od valovitog lima. Na kreolskom jeziku instruktor govori o načinima da se s niskim primanjima osigura hrana visoke nutritivne vrijednosti, savjetima o tome kako prepoznati pothranjenost kod djece i kako liječiti proljev kod beba – jednostavne lekcije koje potencijalno mogu spasiti živote i mogu se primijeniti na porodice širom Haitija.
Budući da dodatne pomoći gotovo da nema te da bande kontrolišu glavne magistralne ceste oko Port-au-Princea, radnici Second Milea nabavili su zalihe za hitne slučajeve dok se to još moglo.
Međunarodna zajednica obećala je milione dolara pomoći, ali Jenn Schenk zabrinuta je zbog lekcija iz prošlosti Haitija – posebno šarene historije humanitarnih agencija i međunarodnih organizacija nakon zemljotresa 2010. godine u kojem je stradalo 200.000 ljudi.
“Puno tih velikih nevladinih organizacija brzo dođe i ode. Dobivaju sve te zalihe i pomoć i sva ta sredstva da unajme ljude da to distribuišu”, govori Schenk.
Postoji stvarna opasnost da unosni, ali kratkoročni ugovori ponište godine napornog rada i izgradnje timova u manjim, lokalnim organizacijama poput njene:
“Oni zapravo angažuju sve te lokalne nevladine organizacije, a mogli bi pomoći plaćajući svoje osoblje ili dajući pomoć da je sami podijelimo.”
U ovoj fazi, ni donacije ni ljudski resursi ne dolaze u Haiti ni na koji značajan način. Pomoć za osobe poput Sarah Molin, koji žive ispod cerade u glavnom gradu, još uvijek stiže vrlo sporo.
Nasilje bandi na Haitiju već je nanijelo mnogo patnje i štete Sarah. Uskratilo joj je dom, stabilan izvor prihoda i hrane. Sada haos prijeti da joj oduzme i budućnost.
Sarah kaže da mora odustati od studija informatike kako bi pomogla porodici pronaći dovoljno hrane, a njeno obrazovanje samo je još jedan gubitak ove nacije koja tone u ponor.
(Vijesti.ba)
IZVOR