Prije 28 godina zatvoren je “Dretelj”, jedan od najvećih i najzloglasnijih logora na području Čapljine, u kome su zatvorenici mučeni, maltretirani i seksualno zlostavljani te svakodnevno izgladnjivani. Sutra, 28. septembra, bivši zatvorenici neće posjetiti ovaj objekat zbog nedozvoljenog ulaska, a neki od njih su svoja bolna sjećanja podijelili u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Amer Đulić je 4. augusta 1993, sa svega 17 godina, uhapšen te prebačen u logor “Dretelj”, gdje je proveo više od 50 dana. Ukupno je u logorima, kao maloljetnik, proveo 233 dana.
“‘Dretelj’ spada u te najgore logore u kojima sam bio zato što smo tu gledali kako ljudi umiru i koliko su gladni, koliko se pate”, prisjeća se Đulić za BIRN BiH.
Dodaje da je u “Dretelju” postojala vojna policija koja je čuvala objekat, te da su oni određivali život i smrt zatvorenika.
“Najteži period ‘Dretelja’ je od 13. do 15. jula ‘93., kad je taj objekat 72 sata bio bez hrane i vode”, opisuje Đulić.
Sjeća se da se jedini obrok servirao od 12 do 14 sati, svaki dan, za oko 2.000 zarobljenika, te da su bile samo 33 porcije i 33 kašike na sve njih. Temperature su tih dana, sjeća se, bile od 35 do 40 stepeni Celzija.
“Jelo se trčeći, u tim kolonama po 11 ljudi. Uzimale se porcije, odvajalo se lijevo, desno ili naprijed, te nakon što je izbrojano 11-12 sekundi, stražar bi rekao ‘gotovo’. Trčalo bi se u pravcu drugih, predavalo se posuđe u ruke”, navodi Đulić, dodajući da su neki obroci bili obična vrela voda.
Pored hangara u kojima su bili zarobljenici, prisjeća se Đulić, postojala je i izdvojena samnica, dimenzija šest sa četiri metra, u kojoj je znalo biti i do 70 osoba, koje su prolazile kroz najgore svakodnevne torture. Maloljetnici i starije osobe su skrivani, kako kaže, tokom posjeta “Crvenog križa”.
Iz Udruženja logoraša Stolac kažu da su veliki broj zarobljenih, od jula 1993. godine, činili vojno sposobni muškarci bošnjačke nacionalnosti, tadašnji pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su u tim trenucima hapšenja i odvođenja bili pripadnici vojske koja ih je hapsila.
“Pili su prljavu vodu koju su im dovozili, ili su bili natjerani da piju mokraću. Zatočenici su od žeđi padali u komu”, navodi se iz Saveza logoraša Bosne i Hercegovine za BIRN BiH.
Kako se dodaje, od osnutka logora negdje oko 3.000 zatočenika, Srba i Bošnjaka, bilo je izloženo maltretiranju, premlaćivanju, silovanju i ubistvima.
“Bilo je i slučajeva da su prisiljavani na homoseksualne odnose između sebe”, navode iz Saveza logoraša BiH.