“Nešto prije pet sati ujutro, zvoni telefon. Zove načelnik ISS-a, obaviješten od Kantonalne uprave Civilne zaštite da su katastrofalne poplave u Jabanici. Ima ozlijeđenih, mrtvih, nestalih. Znam zbog terena da je bujična poplava, i da se mora djelovati odmah…”
Ovako je prije godinu dana za Vijesti.ba počeo svoju ispovijest Goran Mitrić iz ISS-a Mostar. On je bio prvi zvanični spasilac koji je došao do uništenih kuća u Donjoj Jablanici. Kaže da je u ovom “poslu” 20 godina i da je svašta vidiio, ali je ovaj prizor od svega toga bio puno gori.
Ekipa je stigla do Aleksina hana i put dalje nije bio prohodan. S dva čamca i dva tima za djelovanje kreću dalje te odmah uviđaju razmjere katastrofe.
“Put M17 ispod tunela Prenjska vrata ne postoji, iznad njega, pruga, visi nekih 15 metara u zraku, ispod rupa minimum 10 metara. Dolazimo ispod naselja Donja Jablanica, odnosno do onoga što je od njega ostalo. Iskrcavamo spasioce i idemo prema selu. U prvoj kući zatičemo par ljudi, jedan stariji gospodin, cijeli prekriven blatom, u stanju šoka, izgubio suprugu, držao je za ruku dok je voda nije odnijela. Odbija pomoć, nađite mi suprugu”.
Komšija ih upućuje na najugroženije, da mještanima pronalaze životno ugrožene, teško povrijeđene, vrše se evakuacije, obilježavaju mjesta gdje su smrtno stradali i pregled terena.
“Pravi heroji ove priče su građani Donje Jablanice i okolnih naselja koji su golim rukama u plitkim čizmama, u dekama i priručnim sredstvima izvlačili svoje sugrađana”, kaže Mitrić.
Mjesto događaja je u tim momentima jedna gomila naplavljenog materijala, ruševina od kuća, vozila i teških stijena, širine pedesetak metara i dužine preko kilometar. Pojedine kuće su nestale sa lica mjesta, i ne postoji trag da su tu bile.
Ukupan bilans je 19 nastradalih u poplavama na području Donje Jablanice. Broj smrtno stradalih u stravičnim poplavama 4. oktobra 2024. je 27: u Jablanici je stradalo 19, u Konjicu petero i u Fojnici troje ljudi.
Godinu kasnije mještani Donje Jablanice i dalje su kod porodica, u podstanarstvu ili u doniranim kontejnerima kakav je slučaj sa njih šest. Čekaju istinu i pravdu, te nove domove, uz polovično obnovljenu glavnu magistralnu cestu koja spaja sjever i jug zemlje.
Uoči godišnjice tragedije Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona potvrdilo je da su pod tom istragom “četiri fizičke osobe” i “jedna pravna osoba”, firma “Sani” na koju se vodio kamenolom i čije su stijene nošene bujicom sravnile cijelo naselje.
Podsjetimo, 4. Oktobra 2024. godine su smrtno stradali:
Begić (Salem) Ajla 1995-2024.,
Begović (Muhamed) Ernad 1978-2024.,
Begović (Mahmut) Huma 1966-2024.,
Begović (Salko) Rahima 1948-2024.,
Begović (Alija) Zejna 1939-2024.,
Čilić (Ismet) Jasmin 1986-2024.,
Čilić (Fikret) Irmela 1992-2024.,
Imamović (Salih) Fikret 1960-2024.,
Imamović (Salko) Amira 1965-2024.,
Imamović (Fikret) Arman 1991-2024.,
Hindić (Osman) Ibrahim 1964-2024.,
Maslo (Ibro) Redžo 1938-2024.,
Maslo (Alija) Nezira 1947-2024.,
Maslo (Fehim) Semir 1967-2024.,
Maslo (Ćamil) Đemila 1939-2024.,
Tufek (Salih) Hivzija 1959-2024.,
Tufek (Hivzija) Vedad 1975-2024.,
Tufek (Salko) Adela 1988-2024.
(Vijesti.ba)