Ekipa portala Vijesti.ba je razgovarala sa njima prilikom njihovog boravka u Sarajevu.
Sami i Bedis su studenti građevine, koji su se upoznali prilikom studiranja. Rođeni su i odrasli u Parizu, Bedis je porijeklom iz Tunisa, a Sami iz Alžira.
Oni su na svoje putovanje krenuli 6. marta ove godine. Do sada su prošli kroz Francusku, Švicarsku, Italiju, Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Bedis za Vijesti.ba navodi kako je tokom odrastanja uvijek želio da doživi ovakvo putovanje.
– I nakon što sam završio školovanje, imao sam plan da otputujem do Mekke sa biciklom. Smatrao sam tu ideju “magičnom” jer kombinuje vjeru i sport koji volim. Ujedno je to bio i najbolji način da se upoznaju sve zemlje koje se nalaze na putu do Mekke, kaže on.
Sami dodaje je da je imao niz motiva za ovaj poduhvat.
– Na početku ovog projekta imali smo grupu od deset prijatelja koji su bili spremni da krenu sa nama, tada je bila ideja da idemo ‘pješke’. Planirali smo da idemo do juga Francuske, kroz Španiju, zatim kroz sjevernu Afriku. No, nažalost ovaj projekat je otkazan i onda sam razmišljao da idem na ovo putovanje biciklom. Već sam prije dvije godine sa nekoliko prijatelja imao jedno dugo putovanje biciklom, od Pariza do Marseillea, pojašnjava Sami.
Hadž je obaveza svakog muslimana, a njihov cilj je zapravo da ga obave na simboličan način.
– Slično kao što su naši preci radili. Znam da je ovaj tip putovanja veoma različit od putovanja na hadž sa avionom. Kada se putuje biciklom, upoznate veliki broj osoba. Različitih kultura i običaja, koji mogu otvoriti vaš um, možete doživjeti istinsko gostoprimstvo.
Susret sa Kabom i mesdžidul-haramom, nakon cjelokupnog ovog puta i napora će biti zasigurno nešto posebno. I to je velika razlika između putovanja avionom i našeg izbora. Nakon što avionom dođete do Mekke i pogledate u Kabu nakon nekoliko sati putovanja, neće to ništa promijeniti. No, nakon ovakvog putovanja i uloženih napora u periodu od nekoliko mjeseci. Sigurno će se puno toga unutar nas promijeniti, sigurno ćemo puno toga naučiti i spoznati o nama i našim granicama, zaključuje on.
Bedis dodaje da je ovo njegovo prvo veliko putovanje biciklom.
– I to odmah dva mjeseca putovanja od Pariza do Mekke, težak je to korak. Meni je najteže bilo fizički iznijeti neke dionice, zbog nedostatka fizičke spremnosti. Veliki je fizički šok za tijelo ‘pedalati’ po šest ili sedam sati svakodnevno, ali nakon nekoliko dana i taj šok prođe. Svakodnevno sebi govorite da idete do Mekke, također upoznajte nove ljude, jedete dobro, spavate lijepo i nakon toga zabravite na sve fizičke problem i napore.
I svaki dan je različit za nas, najveći problem je kada moramo da ‘osvajamo’ planine. Na Balkanu je to posebno teško, ali isplati se, poručuje on.
Sami objašnjava da se njihovo dosadašnje putovanje može podijeliti u dva perioda, putovanja prije ramazana i putovanje u ramazanu.
– Prije ramazana je bilo drugačije jer je svakako bio početak putovanja. Bedis nije u posebnoj kondiciji, tijelo ne razumije zašto toliki napor, nisu se još stvorile navike potrebne za putovanje. Svakodnevno imate neke probleme, ali taj dio putovanja je prešao. Naša tijela su se privikla i sada nemamo nikakvih problema. Dio putovanja za ramazan je specifičan, zbog obaveze posta i rasporeda obaveza u toku tog dana. Kako je Bedis i rekao najteže je ‘osvajati’ planinu, ali to ima i jednu pozitivnu stranu, a to je spust nakon uspona, govori nam sa smiješkom.
Na naše pitanje šta su očekivali prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu, jesu li imali neke predrasude prema našoj zemlji.
Besid nam je priznao da se bojao da će zbog posljednjeg rata osjeti ‘miris prošlosti’ i da ljudi radi toga neće biti baš gostoljubivi.
– Međutim, vidio sam da sam bio u krivu. Vidio sam kako muslimani i kršćani žive jedni pored drugih u brojnim gradovima bez problema, priznaje on.
Sami nam kaže da su tokom dosadašnjeg putovanja najbolje i najgostoljubivije ljude sreli upravo unutar granica Bosne i Hercegovine.
– Gostoljubljivost je na nas ostavila poseban dojam, ‘velika srca’ bosanskih ljudi koja nas ostavljaju bez teksta. I bez obzira u kojem gradu da se nalazimo, gostoljubivost je uvijek ista. Imali smo slučajeva kada su ljudi u ponoć odlazili da nam donesu hrane i pružili veliki napor da nam olakšaju boravak i stvore lijepo okruženje dok smo tu u njihovom društvu.
Dodaju da su tokom putovanja kroz Bosnu i Hercegovinu boravili u džamijama u Bihaću, Bosanskom Petrovcu, Jajcu, Travniku i svugdje se susreli sa ljudima koji su im željeli platiti iftar ili hotel.
– Vaši ljudi su nas doslovno znali uhvatiti za ruku i voditi da iftarimo sa njima, govore uz osmijeh.
Nakon što su se u Bosni i Hercegovini susreli sa jedinstvenim gostoprimstvom, sa kojim se nisu susretali u ostalim zemljama, tokom boravka u Travniku donijeli su odluku da kada završe ovo putovanje da će se vratiti nazad u Bosnu na odmor, da zaista uživaju u svim ljepotama naše zemlje.
Sami i Bedis nakon Bosne i Hercegovine planiraju da otputuju u Crnu Goru, zatim u Albaniju, onda dijelom kroz Sjevernu Makedoniju i Grčku do Turske.
Nakon putovanja kroz Tursku, avionom će otputovati u Aman (Jordan) i nakon toga nastavljaju putovanje biciklom do Mekke.
A. D.
(Vijesti.ba)
IZVOR