U okviru Takmičarskog programa – dokumentarni film 31. Sarajevo Film Festivala prikazan je film “Doći će i naše vrijeme”…
Film austrijske autorice Ivette Löcker, na intiman i dirljiv način oslikava svakodnevni život dvoje mladih ljudi, migranta iz Afrike i Austrijanke, čija ljubav postaje snaga i pokretač u borbi protiv birokratskih prepreka, predrasuda i rigidnih društvenih struktura.
Nakon godina neizvjesnosti provedenih u prisilnom egzilu, Gambijac Siaka i njegova supruga Victoria vraćaju se u Austriju s namjerom da izgrade ekonomski stabilan život i osnuju porodicu.
Njihova svakodnevica ispunjena je velikim izazovima – od kulturnih razlika i rigidnih društvenih okvira do potrebe da se odreknu dijela vlastitih običaja. Uprkos svemu, njihova ljubav ostaje njihova jedina konstanta, prostor slobode u kojem pronalaze snagu da nastave dalje.
Režiserka filma Ivette Löcker, jedna od najiskusnijih autorica u ovogodišnjoj selekciji, godinu dana pratila je ovaj par, bilježeći kako dramatične, tako i nježne i lagane trenutke njihove svakodnevice.
Kamera ju je odvela u njihove najintimnije prostore, kuhinju u kojoj plešu dok pripremaju ručak, mali zajednički vrt koji Siaka obrađuje, ali i u proslave u Gani, gdje dvoje protagonista u šarenoj odjeći plešu sa porodicom i prijateljima. Upravo kroz te scene film provlači ideju da se ljubav, uprkos svim teškoćama, može živjeti i njegovati kao otpor i kao nada.
Autorica je u izjavi za Fenu istaknula da film donosi univerzalnu poruku o snazi odnosa i mogućnosti prevazilaženja prepreka.
– Oni su vrlo dobar primjer za premošćivanje svih poteškoća koje se mogu pojaviti i znak da i mi možemo prevladati vlastite teškoće. Morali su otići u Italiju tri godine kako bi se tamo mogli vjenčati, a zatim su se vratili u Beč jer je Italija Siaki dala dozvolu boravka. Imali su dugu, jednogodišnju borbu da bi jednostavno mogli biti zajedno i započeti normalan život. Ali, kao što film pokazuje, ovakav život nikada nije potpuno “normalan” jer migrant sa sobom nosi i loša iskustva koja se nužno odražavaju u svakodnevici – kazala je Löcker.
Dodala je da je u filmu važno prikazati da život migranata nije samo težak i pun prepreka, već i život u kojem postoji radost, smijeh i optimizam.
– Film prikazuje svakodnevni život kakav jeste. Ima vrlo smiješnih i laganih dijelova, ali naravno i težih trenutaka. Nadam se da će se publici svidjeti ovaj par, da će razmisliti o svom odnosu s migrantima, da će izaći iz kina i pomisliti – oni nam obogaćuju živote – poručila je autorica.
Film je svoju svjetsku premijeru imao na ovogodišnjem Berlinaleu, u programu Forum, gdje je prepoznat kao djelo koje, iako polazi od bolnih i često traumatičnih iskustava, završava u tonu optimizma, gradeći priču kao svojevrsnu modernu bajku. Sinopsis filma naglašava da se u mnogim djelima inspirisanim tragičnim i bolnim iskustvima ipak krije optimizam i nada. Tako i u ovom dokumentarcu ljubavna priča Siake i Victorije nadilazi granice privatnog i postaje univerzalna metafora otpora predrasudama i sistemskim barijerama.
U filmu se smjenjuju trenuci napetosti, svakodnevnih birokratskih borbi i unutrašnjih dilema s intimnim scenama ispunjenim toplinom i nježnošću. Na jednoj strani je Victoria, često pod stresom zbog problema koji se javljaju iz dana u dan, a na drugoj je Siaka, koji vjeruje da im vjera i nada mogu pomoći da pronađu ravnotežu i sreću. Njihovi pokušaji da pronađu “normalan” život u Austriji, gdje birokratija neprestano stvara nove prepreke, čine srž ove životne priče.
Ipak, film ne ostaje samo na prikazivanju problema. On otvara prostor za radost, za male pobjede i trenutke ispunjene muzikom, smijehom i porodičnim okupljanjima. Slika nježno nasmijane bebe, kao što rediteljica naglašava, govori više od hiljadu riječi i predstavlja simbol da je “vrijeme za sreću” moguće, uprkos svemu.
Zahvaljujući jednostavnoj i suštinskoj bliskosti s protagonistima, Löcker uspjeva ispričati priču koja je i poetska i društveno angažirana. Kritičari su je već opisali kao “himnu životu” i “bajku u kojoj ljubav i dobri osjećaji uvijek pobjeđuju”.
Prikazivanje filma na Sarajevo Film Festivalu uvrštava ga među naslove koji snažno rezoniraju s publikom, posebno u društvu poput bosanskohercegovačkog, gdje teme migracija, integracije i borbe za dostojanstven život imaju višestruke odjeke.
Festival već godinama gradi reputaciju prostora u kojem regionalna publika ima priliku susresti se s filmovima koji se ne ustručavaju postavljati teška pitanja, ali i nuditi viziju drugačije, humanije stvarnosti.
Takmičarski dokumentarni program Sarajevo Film Festivala posebno je značajan jer okuplja autore iz različitih zemalja i donosi filmove koji se bave društvenim, političkim i egzistencijalnim temama.
Publika u Sarajevu, ali i stručni žiri, svake godine kroz ovaj segment festivala dobijaju priliku vidjeti djela koja povezuju lične priče s univerzalnim pitanjima čovječanstva – od migracija i identiteta do ljubavi i zajedništva.
U okviru Takmičarskog programa – dokumentarni film 31. SFF publika će moći pogledati 20 filmova. Od toga je 12 dugometražnih i osam kratkih, od kojih će pet filmova imati svjetsku premijeru, tri međunarodnu, a deset filmova će zabilježiti regionalnu premijeru, – dva bosanskohercegovačku, a jedan je odabran za program izvan konkurencije i imat će međunarodnu premijeru.
(Vijesti.ba / FENA)