Tim međunarodnih naučnika ovog ljeta bušio je duboko ispod Atlantskog okeana, nedaleko od obale sjeveroistočnog SAD-a, gdje je potvrđeno postojanje golemog, tajanstvenog rezervoara slatke vode.
Njihovo otkriće moglo bi imati značajne posljedice za svijet koji se sve više suočava s nestašicom pitke vode, piše CNN.
Iako se o prisustvu slatke vode ispod Atlantika nagađa još od 60-ih i 70-ih godina, kada su istraživačke ekspedicije i naftne kompanije povremeno nailazile na nju, tek 2019. naučnici s Oceanografskog instituta Woods Hole i Univerziteta Columbia mapirali su gigantski pojas podvodnog vodonosnika. On se proteže od obale Massachusettsa do New Jerseyja, a možda i dalje, i smatra se najvećim otkrivenim formacijama te vrste na svijetu.
Kako bi odgovorili na ključna pitanja – koliko je voda stara, obnavlja li se i može li poslužiti kao novi izvor – naučnici su u okviru Ekspedicije 501 tri mjeseca bušili morsko dno na dubini od 300 do 400 metara. Prvi rezultati pokazuju da voda sadrži znatno manju količinu soli od okeanske, u granicama preporučenim za pitku vodu.
„Mogla bi biti stara 200 godina, a mogla bi biti stara i 20.000 godina“, izjavio je Brandon Dugan, profesor geofizike na Colorado School of Mines i vođa ekspedicije, dodajući da će precizni rezultati biti poznati za oko šest mjeseci. Naučnici nastoje utvrditi i porijeklo vode – je li nastala otapanjem ledenjaka ili je potekla od kiše.
Profesorica Holly Michael s Univerziteta Delaware objašnjava da je vjerovatno riječ o vodi koja je dospjela tamo prije hiljada godina, kada je nivo mora bio znatno niži, a kontinentalni prag izložen kopnu.
Stručnjaci procjenjuju da bi rezervoar mogao sadržavati dovoljno vode da opskrbi grad veličine New Yorka stotinama godina. To budi nadu da bi slični podvodni vodonosnici širom svijeta mogli pomoći u ublažavanju problema s nestašicom vode, posebno za obalne zajednice koje su među najugroženijima.
Međutim, izazovi su veliki – crpljenje i transport vode do kopna zahtijevali bi ogromnu količinu energije i resursa, uz rizik da slana voda kontaminira slatku. „Korištenje podzemnih voda na moru bit će skupo i ograničeno. Zaštita izvora koje već imamo na kopnu i dalje je najvažnija“, ističe Michael.
Ipak, Dugan ostaje optimističan i procjenjuje da bi trebalo oko deset godina da se pronađe način kako iskoristiti ove rezerve. Prema njegovim riječima, dokazi ukazuju na to da podvodni vodonosnici postoje na svim kontinentima, što bi moglo otvoriti vrata novim rješenjima globalne krize vode.
(Vijesti.ba)