Ipak, iza svake dijagnoze krije se priča o ženi, o njenom životu, borbi i nadi.
Razgovarali smo sa dr. Alenom Kumbara, specijalistkinjom patologije i porodične medicine, o onome što mikroskopski uzorci tumora mogu otkriti, emocionalnom teretu koji patolog osjeća i važnosti HPV vakcine u borbi protiv ove bolesti.
Mikroskopski detalji kao “biološki potpis”
“Da, postoje”, odgovara dr. Kumbara na pitanje da li mikroskopski detalji na uzorcima raka grlića maternice mogu reći više o pacijentici nego što se očekuje.
“Nekada mikroskopski izgled tumora nosi više od dijagnoze, on govori o brzini napredovanja bolesti, imunološkom odgovoru, pa čak i o vjerovatnom prisustvu HPV-a visokog rizika, i to bez dodatnog testiranja. Naprimjer, određeni obrasci kao što su koilociti, hiperhromazija, nuklearna atipija, pa čak i prisustvo limfocitne infiltracije, mogu sugerisati na to koliko je tumor ‘vidljiv’ imunom sistemu žene. U tom smislu, da – postoji biološki potpis koji priča priču, čak i kad nemamo nikakve kliničke podatke o njoj”, ističe dr. Kumbara.
Emocionalna težina dijagnoze
Pogled kroz mikroskop za dr. Kumbara nije samo tehnički čin, on nosi i ogromnu emotivnu težinu.
“Apsolutno. Naročito kod mladih pacijentkinja, kada dijagnostikujem invazivni karcinom, nekada se fizički osjeti nelagoda – kao da su te ćelije ‘vrisak’ koji niko ne čuje. Iako smo tehnički distancirani, taj trenutak pod skomikropom kada shvatiš da će se život te žene okrenuti naglavačke – nikad nije samo profesionalan. Postoji težina. I dužnost”, poručuje dr. Kumbara.
Pristup saosjećanju u medicini
Na pitanje o tome da li je medicina emocionalno spremna da saopšti dijagnozu raka, dr. Kumbara kaže:
“Većinom nije. Patolozi često nisu ti koji direktno saopštavaju dijagnozu, ali znamo da ono što napišemo mijenja živote. Zato ja pišem nalaz tako da svaki kliničar jasno zna na čemu je – ali i s dozom obazrivosti. Uvijek uključim sve što može dati nadu ili otvoriti prostor za terapijsku intervenciju. Medicinu moramo učiti da ne zaboravi da osoba nije samo ‘pacijent’. Ona je kćerka, sestra, majka, partnerka – biće koje zaslužuje istinu, ali i saosjećanje”.
Tragovi nade u uzorku
Iako dijagnoza raka često donosi crne misli, patologinja pronalazi i trenutke svjetlosti:
“Da, i to su trenuci koji nas drže. Na primjer, kada uočim da je tumor još u vrlo ranoj fazi, sa čistim ivicama, bez invazije limfnih sudova, to je trenutak nade. Iako je to rak, to je ‘ulovljen’ na vrijeme.
Tada osjetim olakšanje. Jer znam da se žena možda neće ni morati podvrgnuti agresivnoj terapiji.
Nekada je ‘nada’ upravo to – da smo stigli prije nego što je bolest preuzela sve.”
HPV vakcina – najbolja linija odbrane
Kada smo pitali o njenom ličnom stavu prema HPV vakcini, dr. Kumbara je jasna:
“HPV vakcina je jedno od najmoćnijih oružja koje imamo – i kao patolog to mogu reći sa potpunom sigurnošću. Ne, nismo dovoljno glasni. Treba biti jasniji: ova vakcina spašava živote. Ona ne štiti samo od raka grlića, već i od analnog, vaginalnog, penilnog i orofaringealnog karcinoma. Moje mišljenje? U idealnom svijetu, HPV vakcina bi bila obavezna – kao i testiranje za HPV kod odraslih.”
Dan u životu patologinje
Šta znači raditi svaki dan sa uzorcima raka?
“Dan počinje rano, uz pregled desetina preparata. Tišina dolazi u trenutku kad pod mikroskopom vidiš da to nije displazija – nego invazivni karcinom. To je trenutak kada sve stane. Nekad zadržiš dah. I sve u prostoriji utihne. Taj trenutak kad shvatiš da će tvoj nalaz označiti kraj jedne faze života – i početak borbe. To je najteže”, govori nam ona.
Uloga patologa u prevenciji
Da li patolozi imaju ulogu u oblikovanju preventivnih politika?
“Ne samo pravo – već i obavezu. Patolozi su svjedoci onoga što javnost nikada ne vidi: šta znači kada se ne radi Papa test, kada se ne vakciniše, kada se ignorišu simptomi. Zato moramo govoriti. Pojavljivati se u medijima. Savjetovati ministarstva. Edukovati kolege i javnost. Zid tišine ne spašava živote – znanje i prevencija da”, naglašava dr. Kumbara.
Zašto žene i dalje umiru od raka grlića maternice?
“Zakazuju svi zajedno. Sistem – jer ne obezbjeđuje pristupačan skrining svima. Edukacija – jer žene često ne znaju zašto je Papa test važan. Kultura – jer se o seksualnom zdravlju i dalje šapuće, umjesto da se govori otvoreno. I zakazujemo i mi, stručnjaci, kad ostanemo tihi. Ali još imamo priliku da promijenimo stvari – ako se svi probudimo.”
Poruka za svaku ženu
Na kraju, kada bi mogla poslati poruku svakoj ženi nakon analize njenog PAPA testa, bez profesionalne distance, šta bi rekla?
“Rekla bih: ‘Ovo nije samo test. Ovo je tvoja karta za život. Ako si dobro – čuvaj se. Ako nije dobro – nisi sama. I nikada nije kasno da se boriš.”
(Vijesti.ba)