Povodom 21. godišnjice od smrti Izetbegovića Preporod.info je razgovarao sa ljudima koji su sa njim sarađivali, družili se, onima koji su ga čuvali ili liječili. Izetbegović je, reći će njegovi najbliži saradnici i prijatelji, bio iznimno snažan čovjek. Do posljednjeg momenta svog života ostao je uspravan, jak, nepokolebljiv.
Prof. dr. Ismet Gavrankapetanović, tadašnji šef Klinike za ortopediju i traumatologiju odigrao je veliku ulogu kako bi pomogao povrijeđenom predsjedniku koji je 10. septembra 2003. godine smješten na ovu kliniku nakon pada.
Uz postelju, neumorno brineći za predsjednikovo zdravlje, dr. Gavrankapetanović je bio skoro mjesec dana. U tom periodu, kako priča, nije odlazio kući, te je, iz ljubavi i poštovanja, činio sve da mu boravak u bolnici olakša, koliko je bilo moguće.
Dok je rahmetli predsjednik bio u bolnici posjećivali su ga brojni zvaničnici, među kojima, sjeća se prof. Gavrankapetanović, i Paddy Ashdown, tadašnji visoki predstavnik za BiH.
Dr. Gavrankapetanović otkrio je o čemu je s rahmetli predsjednikom Izetbegovićem posljednjih dana njegovog života razgovarao.
“Dok je bio na klinici dolazili su mu brojni zvaničnici. Dobro se sjećam da mu je tada bio u posjeti tadašnji visoki predstavnik u BiH. U to vrijeme radila se reforma vojske. Zbog njegovog zdravstvenog stanja rekao sam mu: ‘Nemojte predsjedniče molim vas, morate se odmarati’. A on meni kaže: ‘Bosna je mnogo važnija od mog zdravlja i mog srca’. Rasplakao me”, priča dr. Gavrankapetanović.
Prisjetio se i cjelokupnog perioda liječenja Alije Izetbegovića, navodeći da je od momenta primanja u bolnicu predsjednika jasno bilo da se radi o ozbiljnoj povredi.
“U pitanju je bila traumatološka povreda. Onaj ko poznaje traumatologiju znao je da čovjeku u njegovoj dobi takva povreda može biti smrtna. Poduzeli smo sve mjere i odmah formirali konzilijum. U našoj je praksi čest slučaj da komplikacije kod bolesnika nastupe tek kasnije, 24 sata i više nakon povrede. Zato smo od samog starta bili vrlo, vrlo oprezni”, prisjeća se Gavrankapetanović.
Dodaje da su komplikacije koje su nastupile bile očekivane.
“Mi smo još prvog dana porodici praktično najavili tu krizu, a gospodinu Izetbegoviću saopćili da je očekujemo, odnosno rekli mu najveći dio toga. Komplikacije se pojavljuju tačno prema danima koje smo predvidjeli, odnosno onim redoslijedom kojim smo ih očekivali.
Kod hirurga ima jedno pravilo, a to je – nije dobar onaj koji zna operirati, već onaj koji zna riješiti komplikacije. Kod gospodina Izetbegovića mi smo limitirani njegovim općim stanjem, koje je krajnje ozbiljno i bez ove traume, a trauma je zapravo gurnula kolica dramatično nizbrdo. Mi, ustvari, stojimo s te druge strane kolica i pokušavamo da ih zaustavimo”, kaže dr. Gavrankapetanović.
Podsjeća da je konzilij ljekara koji je brinuo o Izetbegovićevom zdravlju činilo devet ljekara različite specijalizacije.
“Zadatak koji se postavio pred nas nije bio nimalo jednostavan. Mi smo trebali predvidjeti sve moguće komplikacije i njihovu dinamiku, odnosno biti spremni za trenutke kada do svake od tih mogućih komplikacija dođe. Naša česta praksa da komplikacije nastupaju tek narednih dana, potvrdila se i u ovom slučaju”, govori dr. Gavrankapetanović, dodavši da je Izetbegović dugo ima problema sa srcem, te da je tu najvažniju ulogu odigrao prof. dr. Enver Raljević, dugogodišnji šef Klinike za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam KCUS-a i šef konzilija koji je liječio Izetbegovića u njegovim posljednjim danima života.
Ističe da je nakon višednevnog liječenja na Klinici za ortopediju Alija Izetbegović premješten na Treću internu kliniku. To je bilo 20 dana prije njegovog preseljenja.
“Stanje pacijenta je bilo takvo da možete reći kako je jedan dan bolje, drugi dan nešto slabije, no generalno ga cijenimo kao kritično. Od trenutka povrede njegovo je stanje krajnje ozbiljno, ali smo sa komplikacijama borili”, prisjeća se dr. Gavrankapetanović.
Uspjeli su ga izvući od povrede, ali njegovo srce, koje je bilo teško oštećeno poslije infarkta kada je prebačen na Treću internu, nije izdržalo.
Ali uprkos svome stanje, posljednji dan, kada su ljekari saopštili porodici moguće ishode, predsjednik Izetbegović je primio tadašnjeg predsjednika turske Vlade Recepa Tayyipa Erdogana.
Ta njegova snaga je bila fascinantna, kaže na kraju dr. Gavrankapetanović, dodavši da je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović, bez sumnje osigurao mjesto u historiji.
Ta poruka i ovaj razgovor od velike su važnost s obzirom na to da 21. godinu nakon smrti čovjeka koji je u najtežim uslovima stao u odbranu države Bosne i Hercegovine i svih njenih naroda, postoje osobe koje ga porede sa ratnim zločincima.
Iz ovog razgovora, ali i svih dokumenata koji postoje, svjedočenja njegovih saboraca, saradnika, prijatelja, ali i tadašnjih političara jasno je da Alija Izetbegović nikada i nikom momentu nije odustao od borbe za svoju državu i narod. Njegova borba bila je časna što pokazuju i ove posjete koje je u momentima borbe za život razgovarao sa ljudima čija je uloga u političkim dešavanjima u tom momentu bila ključna, čak i za našu državu.
Time što ga je posjetio tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown jasno bi trebalo biti sadašnjem visokom predstavniku Christianu Schmidtu, o kakvom je čovjeku riječ. Da je bio u rangu ratnog zločinca Ratka Mladića s kojim ga je Schmidt usporedio, do te posjete ne bi došlo od strane tadašnjeg visokog predstavnika.
(Vijesti.ba)