U filmu Loxandra napušta svoj grad i svakodnevnicu kako bi otišla u prijestolnicu i pridružila se profesionalnom glumačkom ansamblu. Narednih šest mjeseci Loxy odlazi na probe, sklapa prijateljstva, zaljubljuje se, zabavlja, biva frustrirana i uporno zahtijeva pristup različitim oblastima života rušeći jedan po jedan stereotip.
Nakon projekcije filma, Zahos je u razgovoru s publikom kazao da je počeolo s idejom Loxandrine obitelji koja je htjela zabilježiti ovaj važan osobni i porodični trenutak.
Tvrdi da je to bio i važan trenutak za grčko kazalište zbog svoje simboličke vrijednosti i vijest se brzo proširila.
– Inkluzija je u medijima viđena kao značajna promjena u postcovid eri. Hitro smo uzeli kameru i započeli snimanje promatračkog dokumentarnog filma u tradiciji cinema verité s osobom s Down sindromom kao protagonisticom – kazao je.
Istakao je da su se susreli s nizom pitanja, kao što su o čemu on sanja i kako bi mogla utjecati na ljude koji s njom dolazi u kontakt, pod kojim su uvjetima i uz koju osobnu cijenu osobe s invaliditetom uključene u profesionalni okvir koji ih obično nije spreman uključiti te je li dobra namjera dovoljna za inkluziju.
Naglasio je da su Loxandru dugo poznavali prije nego što su počeli snimati film te da im je to uštedjelo mnogo vremena i energije, jer su dan za danom raspravljali o onome što su smatrali zanimljivim dijelovima priče i pokušavali se usredotočiti na njih.
– Zapravo, našu su znatiželju uglavnom poticale sama situacija i način na koji je Loxy utjecala na okolnosti. Iako joj je ponekad bilo teško, to je bio dio priče i bili smo sretni što smo ga otkrili i snimili – dodao je.
Kafetzis je napomenu da samo pet posto osoba s Down sindromom u Grčkoj uspijeva dobiti posao, što smatra alarmantnim podatkom i pokazuje koliko je sisitem nepravedan.
Ističe kako društvo često ne prepoznaje prava i potencijal osoba s invaliditetom.
– Iako Europska unija osigurava sredstva za pomoć marginaliziranim građanima u pronalasku posla, stvarne promjene su spore i neujednačene. Moramo iz temelja promijeniti način na koji društvo vrednuje i uključuje sve. To zahtijeva i nove zakone i kulturni pomak prema uvažavanju različitosti i vrijednosti svakog pojedinca – kazao je.
Na kraju je zaključio da je Loxandrina priča snažan primjer te da je srušila prepreke potpisivanjem profesionalnog ugovora s Nacionalnim kazalištem Grčke, pokazujući šta se može dogoditi kada se ljudima daju prilike i podrška.
(Vijesti.ba/FENA)