Iako je Evropska komisija još prije nekoliko godina predložila ukidanje sezonskih promjena, članice ni ove godine nisu uspjele postići dogovor o tome koje vrijeme – ljetno ili zimsko – treba postati trajno.
Evropa je i dalje podijeljena. Francuska i Poljska zalažu se za trajno ljetno vrijeme, tvrdeći da duži dan pozitivno utiče na produktivnost i raspoloženje građana. Suprotno njima, Finska i Nizozemska smatraju da zimsko računanje vremena bolje odgovara prirodnom bioritmu i ciklusu svjetla i mraka. Bosna i Hercegovina, koja i dalje prati evropsku praksu, također će ove jeseni pomjeriti sat unatrag.
Nova rasprava o ovoj temi otvorena je u Španiji, gdje je premijer Pedro Sánchez najavio da će Madrid predložiti EU da ukine sezonske promjene vremena već od naredne godine, nazvavši ih “zastarjelom i remetilačkom praksom”. Kako je istakao, “u savremenom društvu koje teži stabilnosti i predvidljivosti, dvostruko godišnje pomicanje sata više nema smisla”.
Brojne zemlje izvan EU već su odustale od ove prakse. Rusija je 2014. prešla na trajno zimsko vrijeme, dok Turska od 2016. koristi trajno ljetno. Sličan potez povukli su i Meksiko, Brazil, Namibija, Iran i Jordan, dok Kina, Indija i Japan već decenijama ne mijenjaju sat.
Pomicanje kazaljki uvedeno je početkom 20. stoljeća radi uštede energije i boljeg iskorištavanja dnevnog svjetla. No, savremene studije pokazuju da su koristi minimalne, dok stručnjaci upozoravaju na negativne posljedice po zdravlje – od poremećaja sna do pada koncentracije i promjena raspoloženja.
Dok Evropska unija ne pronađe zajedničko rješenje, Evropljani će još neko vrijeme dva puta godišnje podešavati svoje satove – u proljeće naprijed, a u jesen unatrag.