U noći između 15. i 16. jula 2016. godine, Turska je pretrpjela jedan od najtežih napada na svoj demokratski poredak. Pripadnici terorističke organizacije Fetullahci (FETO), infiltrirani u turske oružane snage, pravosuđe, policiju i druge institucije, pokušali su putem vojnog udara srušiti legalno izabranu vladu predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana.
Iako je zavjera bila dugo planirana, njen otvoreni čin desio se tokom kobne noći kada su tenkovi izašli na ulice Ankare i Istanbula, vojni avioni nadlijetali ključne institucije, a zgrada parlamenta bila bombardovana dok su se zastupnici još nalazili unutra. Građani su se masovno okupili na poziv predsjednika Erdoğana, iskazujući otpor pučistima i braneći demokratiju, pri čemu je poginulo više od 250 ljudi, a hiljade su ranjene.
FETO je godinama radio na sistematskoj infiltraciji u sve pore turskog društva, koristeći obrazovne i humanitarne organizacije kao paravan. Pod plaštom tzv. “džemata”, ova struktura predvođena klerikom u egzilu Fetullahom Gulenom djelovala je u pozadini, kreirajući mrežu paralelne vlasti i pokušavajući manipulacijom, ucjenama i korupcijom preuzeti ključne institucije države.
Pobjeda vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) sa 49 posto osvojenih glasova na općim izborima 1. novembra 2015. godine izazvala je paniku u redovima FETO-a. Bio je to jasan signal da je vlast stabilna i da neće odustati od reformi unutar institucija, uključujući i čišćenje vojske od ilegalno postavljenih i lojalnih kadrova FETO-a.
Vrhovno vojno vijeće (YAS) planiralo je nove kadrovske promjene i uklanjanje sumnjivih oficira iz vojnih redova. Također, Glavno javno tužilaštvo u Izmiru izdalo je naredbe za pritvor više visokorangiranih oficira, uključujući i generale za koje je postojala osnovana sumnja da su dio Gulenove mreže.
Uslijedio je niz subverzivnih akcija s ciljem destabilizacije vlasti: masovno prisluškivanje najviših državnih zvaničnika, pokušaji kompromitacije Nacionalne obavještajne službe (MIT), te skandal s nezakonitim zaustavljanjem kamiona MIT-a pod optužbom da prevoze oružje. Sve je to imalo za cilj diskreditaciju državnog vrha i slabljenje državne moći. Međutim, nakon što su ove zavjere otkrivene i onemogućene, FETO je odlučio krenuti putem oružane sile kao posljednjim sredstvom.
Uprkos brutalnosti i opsegu puča, turski narod je pokazao odlučnost da brani demokratski poredak. Građani su izašli na ulice, tijelima zaustavljali tenkove, penjali se na vojna vozila i otvoreno se suprotstavljali naoružanim vojnicima. Ogromna hrabrost običnih ljudi, ali i spremnost lojalnih snaga sigurnosti, spriječile su da Turska doživi vojnu diktaturu i krvavi prevrat.
Od tog dana, 15. juli u Turskoj se obilježava kao Dan demokratije i nacionalnog jedinstva. Taj datum postao je simbol otpora terorizmu, izdaji i pokušajima rušenja volje naroda izražene na izborima. Turske vlasti su nakon udara provele temeljne reforme i čistke unutar svih državnih struktura, uklanjajući hiljade osoba povezanih s FETO-om i jačajući sigurnosne mehanizme.
Pokušaj državnog udara iz jula 2016. godine ostaje bolan podsjetnik na to koliko je demokratski poredak krhak ukoliko se dozvoli nevidljivo i parazitsko djelovanje unutar institucija. Istovremeno, to je i svjedočanstvo o snazi narodne volje i jedinstvu koje se u najtežim trenucima može suprotstaviti i najopasnijim prijetnjama.
(Vijesti.ba)