BiH

Delta je RS-u donijela nova radna mjesta, ALI NIKO NEMA NOVCA DA KUPUJE U NJOJ! Tržni centar u Banjoj Luci pred problemom

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Vikend i lijepo vrijeme sigurno će privući još građana da posjete zdanje koje je juče otvoreno u Banjaluci.

Otvaranje ovakvih i sličnih objekata uvijek i iznova budi rasprave na temu da li je to nešto što jednom ekonomskom području zaista treba i da li je ulaganje od nekoliko desetina miliona maraka opravdano i isplativo. Za investitora svakako jeste, za kompanije koje su objekat gradile takođe donosi neku korist, ali pitanje je kakvu vrstu ekonomskog razvoja nudi ovaj objekat sada, kada je otvoren? Kakva se vrsta razvoja zaista nudi Banjalučanima?

Ekonomista Zoran Pavlović kaže da je ekonomska korist od otvaranja tržnih centara prevashodno psihička i moralna, jer ako nemate novaca onda vam to ništa ne znači.

“Možete da imate zlatne kašike, ali ako je prazan tanjir, od toga puno koristi nema. Može se objektivno reći da je investicija od 70 miliona eura uloženih u jedan takav objekat nešto što zaslužuje Banjaluka koja je živjela i radila i koja je imala 30 000 radnika. Danas je to samo uspomena na neka dobra vremena koja su postojala, i bojim se da će se sve završiti na činjenici da će potrošnja korisnika proizvoda koji se tamo nude biti tako mala, a da oni koji su iznajmili prostore neće imati nikakvog ekonomskog osnova da ostanu u tim prostorima. Cijena koja se plaća za najam, koja se kreće od 25 do 75 eura po kvadratu plus 9 eura troškova za grijanje, hlađenje i čišćenje je tolika, da će to teško zaraditi. U svakom slučaju je lijepo vidjeti da postoji jedan veliki i sređeni tržni centar, ali sa druge strane ja se bojim da je to još jedna preraspodjela bijedne kupovne moći naših građana koji su nekada išli u jedan, a danas idu u drugi tržni centar. To je ista kupovna snaga, koja će osiromašiti ili zatvoriti neke druge šoping centre”, kaže on za BUKU.

Dodaje da smo sad u situaciji da naši građani imaju malu kupovnu moć, a da ako posmatramo potrebu za razvojem, onda moramo imate nekakve perjanice, i to onda ima smisla.

“Ono što nedostaje je spona između novčanika Banjalučanina ili čovjeka iz okruženja i takvih tržnih centara. Dakle, mora se zaraditi da bi se moglo potrošiti. Napraviti nešto za trošenje, a nemate mjesto gdje zarađujete pare, tu onda nedostaje neka karika a to je – ekonomija, privreda ili realni sektor”, ističe on.

Naglašava kako Banjaluka ima prednost jer se radi o administrativnom centru sa mnoštvom zaposlenih u javnom sektoru, gdje su plate pristojne.

“To će vjerovatno biti ciljana publika za taj šoping mol, ali generalno gledajući zaposliti prodavce nije nikakav ekonomski napredak. To su ljudi koji samo rade svoj posao , dakle u prodaji, koja nikad nije proizvodila višak vrednosti. Ona je stvarala zaradu, ali to nije ekonomski napredak jednog regiona. Turistički posmatrano, to je u redu da se dođe u jedan ovakav tržni centar.  Može se to i ovako reći. Ako vam je skupa kirija i roba će biti skuplja, ako je roba skupa, onda neće biti kupaca. Ako kupci nemaju para, onda neće kupovati i to je jedan povezani sistem tzv “lanac snabdijevanja”, gdje svaka karika mora biti povezana i mora imati istu snagu, jer lanac puca tamo gdje je karika najslabija. U ovom slučaju, ako nemate posla, nema ni kupovine, nema ni tržnih centara, nema ni zarade za prodavce koji su dobili posao tamo”, kaže naš sagovornik Zoran Pavlović.

Sa druge strane, Siniša Vukelić, glavni urednik portala Capital.ba, ističe kako je dobro što se ovakav tržni centar otvorio, a naglašava pozitivne aspekte.

Kaže kako je dobro što će uslužna djelatnosti biti podignuta na viši nivo, te što će donijeti neka nova znanja u ophođenju trgovaca robnih marki i franšiza koje su otvorene, prema kupcima. Nadalje, ugođaj kupovine je drugačiji i prisutne su robne marke za koje su dosad ljudi morali ići u Srbiju ili Hrvatsku.

“Podignuta je plata trgovaca u Banjaluci, koja se čak u nekim buticima kreće i do 1200 KM, što je dosad bilo nezamislivo u Banjaluci, a to će primorati i ostale trgovce u Banjaluci da podižu radnicima plate ako žele da ih zadrže. Negativno je to što se uvodi drugačije radno vrijeme u odnosu na dosada uobičajeno koje je bilo u Banjaluci, sad je to više evropski način, gdje će morati raditi vikendom i možda dvokratno, ali to je već dio onoga što se radi u svijetu. Visoka cijena najma i veličina tržnog centra za Banjaluku su naravno preveliki, ali kao i u ostalim velikim centrima, koji su otvarani u regionu, mora se računati na veći broj kupaca iz regiona Banjaluke poput Prijedora, Prnjavora , Gradiške i Laktaša, ali ne samo iz tih gradova, već i mnogo šire poput Bihaća”, kaže Vukelić za BUKU.

Dodaje da postoje i indirektni pozitivni efekti u smislu potrošnje novca u Banjaluci.

“Ljudi će dolaziti ovdje i trošiti novac, a naravno PDV ostaje u onom gradu gdje je ostvarena krajnja potrošnja tako da bi Banjaluka mogla profitirati i sa te strane, jer bi Banjaluka povećala potrošnju i kupovinu građana koji nisu iz Banjaluke. Mislim da je dobro što se centar otvorio jer postoji veći broj roba i usluga. Naravno da to nije proizvodna djelatnost , što je mana kompletne ekonomije Republike Srpske. Naša ekonomija uglavnom je bazirana na uslugama i trgovini umjesto na proizvodnji, jer samo proizvodnja daje dodatnu vrijednost i generiše dodatni prihod u različitim stepenima obrade nego što je to trgovina i usluga”, ističe Siniša Vukelić.

Posljednih godina u BiH su prisutne tendencije otvaranja velikog broja tržnih centara, kaže u svojoj izjavi za BUKU ekonomista Faruk Hadžić.

“Iako otvaranje tržnih centara povlaći sa sobom kreiranje radnih mjesta, ta radna mjesta su ipak radna mjesta u uslužnoj djelatnosti, ne vode stvaranju nove vrijednosti, u smislu proizvodnje i uvoznog su karaktera, što sa makroekonomskog aspekta znači povećanje uvoza i usmjeravanje potrošnje stanovništva prema uvoznim, inostranim dobrima. Sa druge strane, bilo bi dobro uraditi i analize koliko se radnih mjesta, konkretno malih firmi i obrta zatvori zbog otvaranja velikih centara. Oni u konačnici nisu dostupni velikom broju ljudi, zbog slabe kupovne moći, jer su te osobe prinuđene trošiti novac na osnovne životne potrebe. S obzirom da nam je potrošnja na nivou ekonomije skromna, da nam sporo raste i da je prisutan trend iseljavanja stanovništva, doći će i do zasićenja, tako da će neki centri možda biti prinuđeni da prekinu sa radom”, kaže za BUKU Faruk Hadžić.

 

 

Izvor usn.ba

Share.