Primjećuješ da tvoj partner sve češće ostaje duže na poslu, lako plane zbog sitnica i sve rjeđe pokazuje želju za intimnošću?
Prirodno je da se upali crvena lampica i da se javi sumnja – da li me vara? Ipak, prije nego što doneseš zaključke, važno je znati da ovakvo ponašanje vrlo često nema nikakve veze s nevjerom, već sa – stresom.
Stres mijenja ljude
Prema Američkoj psihološkoj asocijaciji (APA), hronični stres značajno utiče na emocionalno i fizičko zdravlje osobe. On ne mijenja samo raspoloženje, nego i način na koji komuniciramo, kako izražavamo emocije i kako se ponašamo u bliskim odnosima.
Stručnjaci sa Klinike Mayo navode da dugotrajan stres remeti hormone, smanjuje nivo energije i utiče na libido. Osoba se tada ne osjeća dovoljno mentalno prisutna ni za osnovne obaveze, a kamoli za emocionalnu i fizičku bliskost.
Komunikacija na udaru
Jedan od prvih znakova da je neko pod pritiskom jeste promjena u načinu komunikacije. Partner može djelovati odsutno, kritično, pa čak i bezosjećajno. No, važno je prepoznati da to nije nužno znak nedostatka ljubavi – već znak unutrašnjeg preopterećenja.
Ne reaguješ više zajedno na probleme kao tim? Rečenice postaju kraće, razgovori površni, a često se sve završi tišinom ili svađom? To su klasične posljedice narušene komunikacije usljed stresa.
Razdražljivost – prirodna reakcija
Psihološki simptomi stresa često uključuju razdražljivost, nervozu i pad tolerancije. Kada je neko stalno na “ivici”, čak i najmanje sitnice mogu izazvati burnu reakciju. Prema studijama objavljenim u časopisu Journal of Health Psychology, ljudi koji doživljavaju visoke nivoe stresa mnogo češće imaju impulzivne i negativne reakcije u partnerskim odnosima.
U prijevodu: ne moraš biti ti problem – već okolnosti koje partner ne zna kako da obradi.
Povlačenje nije isto što i udaljavanje iz ljubavi
Neki ljudi, kad im je teško, postaju tiši. Povlače se u sebe, izbjegavaju razgovore, druženje i čak fizički kontakt. Ovo je mehanizam odbrane koji psiholozi nazivaju emocionalno povlačenje.
Kada je mozak preopterećen, traži mir – često u samoći. To može izgledati kao “gašenje” ili distanca, ali to nije nužno znak da partner gubi interes. U većini slučajeva, riječ je o pokušaju da se sačuva unutrašnja stabilnost.
Seksualna distanca nije uvijek emocionalna
Fizička intimnost zahtijeva psihičku prisutnost, a kada je mozak pod stresom, tijelo automatski daje prioritet “preživljavanju”, a ne povezivanju. Seksualna želja može oslabiti ili potpuno nestati, ali to ne znači da je partner nezainteresovan za tebe.
Studije objavljene u Archives of Sexual Behavior ukazuju da stres i anksioznost imaju direktnu vezu sa smanjenjem libida, posebno kod muškaraca. Također, iscrpljenost, zabrinutost za posao ili finansije mogu potisnuti potrebu za bliskošću.
Šta možeš učiniti?
- Ne zaključuj prebrzo
- Ako vidiš promjene, nemoj odmah misliti na najgore. Pokušaj da sagledaš širu sliku.
- Pitaj, ali ne napadaj
- Pitaj partnera kako se osjeća, a ne “šta nije u redu s nama”. Otvori prostor za dijalog, a ne za odbranu.
- Ponudi podršku, ne rješenja
Neki ljudi ne žele da im se problemi rješavaju, samo žele da znaju da nisu sami.
Postavi granice ako trpiš. Suosjećanje ne znači da trebaš trpiti emocionalnu hladnoću na neodređeno.
Ako te odnos iscrpljuje, traži pomoć – bilo kroz razgovor s partnerom, psihoterapiju ili podršku bliskih ljudi.
(Vijesti.ba)