Početkom drugog poluvremena su navijači Crne Gore, smješteni na južnoj tribini maksimirskog stadiona, podigli poruku. Na njoj piše: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče.” Riječ je o prepjevu stihova iz devedesetih godina, kada se odvijao Domovinski rat.
Dio Crnogoraca je tih godina protestovao zbog napada na Dubrovnik, koji je izvršila i njihova država kao dio Jugoslavije. Tih godina su u Crnoj Gori čak i održani protesti u kojima je dio naroda tražio da se tamošnja vojska povuče s dubrovačkog ratišta.
2006. godine su građani Crne Gore na referendumu izglasali opciju po kojoj se razilaze sa Srbijom i postaju slobodna zemlja. Iduće godine usvojen je Ustav, a otad na političkoj sceni te zemlje traje utrka između prosrpskih politika koji Crnogorce smatraju Srbima koji su otišli na krivi put, i stranaka koje naglašavaju crnogorsku samostalnost i nacionalnost.
U tom pogledu, veliki dio građana se odmiče od srpskih politika, posebno onih koje se odnose na ratove koje je režim Slobodana Miloševića provodio devedesetih godina prošlog stoljeća. U crnogorskom gradu Morinju podignut je spomenik u sjećanje na hrvatske civile koji su stradali na tom mjestu, gdje se nalazio koncentracijski logor.
Spomenuta pjesma nastala je 1992. godine na inicijativu Građanskog odbora za mir. Pjesmu potpisuje pjesnik Jevrem Brković, a na sličan način nastala je i pjesma Vitomira-Vita Nikolića “Noć sa Dubrovnikom”.
Prvog februara 1992. godine na Cetinju se iz hiljadevgrla orilo: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče” na velikom antiratnom protestu. Tada je i kultni Rambo Amadeus na festivalu Beogradsko proljeće, koji je išao na državnoj televiziji, odbio pjevati dok padaju bombe po Dubrovniku i Sarajevu. Milošević i službena politika Beograda ogradili su se od spomenutih protesta.
(Vijesti.ba/Index.hr)