Četiri scenarija za osiguranje mira u Ukrajini

Glas Amerike je ispitao nekoliko pristupa koje su nedavno iznijele „think tank” organizacije u cilju postizanja trajnog mira u ratu.

Strategija maksimalnog pritiska

Plan Centra za analizu evropske politike, ili CEPA, pod nazivom „Kako pobijediti: Plan od sedam tačaka za održivi mir u Ukrajini”, poziva na „strategiju maksimalnog pritiska da se Rusija u dobroj namjeri dovede za pregovarački sto”.

Prijedlog SAD-u i saveznicima:

•     „Trebalo bi pružiti hitnu materijalnu podršku Ukrajini bez upozorenja, s ciljem iscrpljivanja ruske vojske i time poboljšanja pregovaračke pozicije Ukrajine.”
•     „Trebalo bi povećati sankcije ruskim finansijskim institucijama i subjektima u energetskom sektoru, osloboditi zamrznutu rusku imovinu za podršku ukrajinskoj odbrani i rekonstrukciji i donijeti sekundarne sankcije kako bi se pojačao ekonomski pritisak ne samo na Rusiju već i na autoritarne režime Kine, Irana i Sjeverne Koreje.”

CEPA kaže da „Ukrajina i Evropa” moraju biti uključene u bilo kakve mirovne pregovore s Rusijom, da bi SAD trebale podržati „koaliciju voljnih predvođenu Evropskom unijom” da provede bilo kakvu “liniju prekida vatre s međunarodnim snagama” i da „evropski saveznici moraju ostvariti dosljedan i što je brži napredak ka pridruživanju Ukrajine Evropskoj uniji”.

Jedan od autora izvještaja, Catherine Sendak, direktorica CEPA-e za transatlantsku odbranu i sigurnost, rekla je ukrajinskoj službi VOA da bi Sjedinjene Države trebale ući u pregovore s Rusijom samo nakon što su „opremile Ukrajinu najjačim mogućim sredstvima” i koristeći njene najteže „diplomatske alate”.

Ona je dodala da pitanje mogućeg članstva Ukrajine u NATO-u ne treba uključivati u razgovore sa Rusijom. „Razgovarati o tome sa nečlanicom NATO-a… ne vjerujem da je to korisno za bilo kakve pregovore”, rekla je Sendak, napominjući da bi to Rusiji dalo „ovlast veta, ako hoćete, nad … biranjem članica za pridruživanje alijansi ili ne”.

Pregovaračka taktika

Josh Rudolph, viši saradnik njemačkog Marshall fonda i šef njegove Transatlantske radne grupe za demokratiju, radio je na ruskoj i ukrajinskoj politici u Vijeću za nacionalnu sigurnost za vrijeme prve Trumpove administracije.

Prošlog mjeseca je ponudio političke preporuke aktuelnoj Trumpovoj administraciji o okončanju sukoba u Ukrajini.

Neke od preporuka:

•     „Priđite (ruskom predsjedniku Vladimiru) Putinu sa pozicije snage. Dok je Putin na početku Trumpovog prvog mandata izgledao čvrst i sposoban, njegova greška u Ukrajini ga je oslabila. … Kao dominantni partner u ovim odnosima, Trump, a ne Putin, može postaviti uslove pregovora.”
•     „Znati kada treba otići. Kritični trenutak u pregovorima će doći kada Putin odbije da napravi velike ustupke. Trump mora biti spreman da ode.”
•     „Kombinujte sankcije sa nižim cijenama nafte i gasa. Najbolji način da natjerate Putina da uvidi da bi pritisak u Ukrajini doveo do katastrofe za njegovu vladavinu je finansijski pritisak na Rusiju. … Iskoristivši svoj topliji odnos sa Saudijskom Arabijom nego što je uživao [bivši predsjednik Joe] Biden, Trump bi trebao preplaviti tržište fosilnim gorivom, što bi sankcije učinilo održivim, izgladnilo rusku ratnu mašinu i stvorilo rizike za političku stabilnost u Moskvi.”

Rudolph je također preporučio da se Ukrajina još naoruža; dati im „svih 300 milijardi dolara zamrznute imovine Rusije”; natjerati Evropu da „plaća više za oružje” i obezbijedi 100.000 vojnika kao „mirovne snage”; omogućiti „američkim kompanijama da obnove Ukrajinu”; i pozvati Ukrajinu da se pridruži NATO-u ako Putin odbije da prihvati „razumne” uslove mirovnog sporazuma.

Rudolph je za Glas Amerike rekao da bi Trump mogao uvjeriti one u SAD-u koji su sada skeptični prema nastavku naoružavanja Ukrajine da bi to kao dio mirovnog sporazuma koristilo američkim radnicima.

„[On] im kaže, OK, sada imamo dobar posao, osiguran je rijetkim zemnim [mineralima], okončao je rat, i da bismo ga održali, morat ćemo osigurati kontinuirani tok dobrog starog oružja američke proizvodnje, koje usput, otvara sva ova američka radna mjesta, pogone i tvornice širom crvenih država.”

Ekonomske koristi

U izvještaju pod naslovom „Dolari i razum: američki interes za ukrajinsku pobjedu”, Elaine McCusker, Frederick W. Kagan i Richard Sims iz američkog Instituta za preduzetništvo razmatrali su cijenu prestanka podrške Ukrajini, zaključivši da bi to dovelo do poraza Ukrajine i napredovanja Rusije dalje u Evropu, primoravajući da se američko prisustvo u Evropi pojača.

Neki od zaključaka izvještaja:

•     „Podrška Ukrajini u pobjedi protiv Rusije je u najboljem interesu Sjedinjenih Država.”
•     „Svijet u kojem Rusija prevladava bio bi opasniji i skuplji za Ameriku – zahtijevajući povećanje od 808 milijardi dolara u potrošnji za odbranu u pet godina.”
•     „Alternativno, povećana i ubrzana multinacionalna posvećenost Ukrajini i završetak rata u bliskoj budućnosti rezultirali bi slobodnom Ukrajinom s novomoderniziranom i testiranom vojskom i uspješnom industrijskom bazom, što bi pomoglo stabilizaciji Evrope.”

U intervjuu za Glas Amerike, Frederick Kagan je rekao da bi ruska pobjeda u Ukrajini bila pobjeda za Iran, Kinu i Sjevernu Koreju, ohrabrujući avanturizam u njihovim regijama i omogućila Rusiji da obnovi svoju vojsku dobijanjem dodatnih ljudskih i materijalnih resursa unutar Ukrajine.

Rusko preuzimanje Ukrajine poslalo bi val izbjeglica u Evropu, dodatno destabilizirajući kontinent, rekao je Kagan.

„Počinili su zločine nad ukrajinskim stanovništvom na zauzetim područjima. Očekivao bih da će to biti gore što se budu Rusi kretali dalje na zapad i što više ulaze u najteža tradicionalna antiruska, prozapadna područja zapadne Ukrajine. Užasi će biti neopisivi”, smatra on.

Rekao je da će je povećana pomoć Ukrajinu pretvoriti u bedem za evropski mir i sigurnost – zemlju s vojskom provjerenom u borbi i vojnom industrijom koja se brzo razvija – čime će se SAD-u omogućiti da se fokusira na druge regije.

Pristup srednjem putu

„Projekat predsjedničke tranzicije 2025” Heritage Foundation uključuje političke preporuke koje se tiču rata Rusije i Ukrajine.

Napominje da je američki konzervativni pokret podijeljen oko Ukrajine – jedna strana podržava Kijev, druga za odlazak – i ponudio srednji put.

Među preporukama Projekta 2025:

•     „Što se tiče Ukrajine, nastavak američkog angažmana mora biti u potpunosti plaćen; ograničen na vojnu pomoć (dok se evropski saveznici bave ekonomskim potrebama Ukrajine); i imati jasno definiranu strategiju nacionalne sigurnosti koja ne ugrožava živote Amerikanaca.”
•     „Bez obzira na stavove, sve strane se slažu da je Putinova invazija na Ukrajinu nepravedna i da ukrajinski narod ima pravo da brani svoju domovinu. Sukob je ozbiljno oslabio Putinovu vojnu snagu i dao poticaj jedinstvu NATO-a i njegovoj važnosti za evropske nacije.”
•     „Sljedeći konzervativni predsjednik ima generacijsku priliku da donese rješenje za vanjskopolitičke tenzije i zacrta novi put naprijed koji prepoznaje komunističku Kinu kao definirajuću prijetnju američkim interesima u 21. stoljeću.”

James Carafano, stručnjak za nacionalnu bezbjednost u Fondaciji Heritage koji je odgovoran za njen tim za odbranu i spoljnu politiku, rekao je za Glas Amerike da je u interesu SAD da imaju slobodnu i nezavisnu Ukrajinu koja se može braniti.

„Praktično gledano, ujedinjena Evropa se može braniti, a Sjedinjene Države mogu braniti Evropu ako Ukrajinu okupira Rusija. Sada, nakon što smo to rekli, je li nam… puno, puno bolje s Rusima s druge strane Ukrajine? A odgovor je ‘apsolutno’.”

(Vijesti.ba)