No, na Staniću insistirao je hrvatski stručnjak, koji je trenerski stasao u Nizozemskoj (Feyenoord), a važnu ulogu odigrao je i legendarni Darijo Srna, kojeg se u klubu sve pita.
Nakon što su u turskoj Antaliji prošli pripreme za nastavak sezone, Stanić i njegov šef Pušić okrenuli su se utakmicama Lige prvaka protiv Bresta i Borussije Dortmund.
Uoči ovih duela, govorio je Stanić za Sportklub, a na pitanje kako bi opisao rad i život u ratom zahvaćenoj Ukrajini, ostavio je sve bez teksta, budući da su mu riječi samo izlazile, jer je ipak kao klinac od 20 godina gledao kako ljudi ginu u rodnom Sarajevu.
– Nažalost, to su sve loša iskustva ili bolje rečeno neke traume kroz koje čovjek prolazi kroz život. No, u nekom trenutku mu čak i dobro dođu. Iskreno, teško je uspoređivati te dane u Sarajevu i ovo u Ukrajini, ali samo mogu reći svaki rat je ružan na svoj način. Bilo kakav opis tog stanja i tog ludila je teško riječima izraziti, kazao je Stanić, pa dodao:
– Jednostavno, rat je poraz čovječanstva, poraz ljudske rase i manjak inteligencije. Izgubiti jedan ljudski život je previše, a ne ovo što se dešava u Ukrajini pune tri godine. Teško je to opisati riječima, tu količinu neizvjesnosti koja se prelijeva iz dana u dan i stanja kroz koja prolazimo mi kao klub.
Mario, vi ste nešto slično prošli kada ste iz Sarajeva bježali pod snajperima i granatama. Ostaje dojam da su ti ožiljci iz Sarajeva ostali i da je to razlog zašto se sa ovakvom situacijom dobro nosite?
– Sve takve stvari koje te ne ubiju te ojačaju, ali ostaju ožiljci. Jednostavno tijelo sve pamti. Naravno, i um pamti jer sve to se događa u okviru nekakvog individualnog prihvaćanja. I svaki od nas drugačije reagira na nekakve situacije. Ja sam nešto slično prošao u Sarajevu tako da u ovakvim trenucima, kad živiš u ovakvom svijetu, onda se definitivno lakše nosiš s nekim stvarima. Ali opet je to sve individualno, kazao je Stanić.
Stalno se provlači ta poveznica sa rodnim Sarajevom?
– To ti je ona stara koja ima veze sa mudrosti; teški uslovi stvaraju pravi karakter. I vjerovatno je to tako. Jer iz tih situacija jednostavno čovjek raste, jača i sazrijeva brže. To se događalo i u mom životu. Jednostavno me život natjerao da prije sazrijem. Izbjegao sam iz Sarajeva, vidio sam svu tu neizvjesnost kad sam imao samo 20 godina. Sve te to dobrim dijelom oblikuje tako da ti se lista prioriteta, koju sam imao u tim godinama, znatno brže mijenja. Naravno, ostaju ožiljci, ostaju traume, ali se i dalje živi. Život ide dalje i samo se moraš posvetiti tom sadašnjem trenutku što god to značilo. A to znači da si tamo gdje jesi i da daš svoj maksimum, kazao je Stanić.
(Vijesti.ba)