Nije potvrđeno da je ubio političkog lidera Hamasa Ismaila Haniyeha u Teheranu, ali je teško vidjeti ko bi drugi želio njegovu smrt više od Izraelaca. Što se tiče komandanta Hezbolaha Fuada Šukra, Izrael kaže da je ubijen u Bejrutu u “eliminaciji zasnovanoj na obavještajnim podacima”.
Za Izrael, svi stariji u Hamasu legitimna su meta nakon napada 7. oktobra 2023., koji su Izraelu nanijeli najgori dan krvoprolića od sticanja nezavisnosti 1948. godine. Fuad Shukr je, kaže Izrael, ubijen jer je kao veteran Hezbollaha bio odgovoran za raketni napad u kojem je ubijeno 12 djece i mladih ljudi na Golanskoj visoravni koju su okupirali Izrael. Hezbolah je potvrdio da je ubijen u napadu na Bejrut. Negira da je izvršio napad na Golanu.
Još jednom, Bliski istok je pun spekulacija da je sveopšti rat od kojeg se strahuje od 7. oktobra neminovan. Smrtonosna ironija je da nijedna strana ne želi taj rat, ali su sve više spremni da ga rizikuju. Izraelci su bili pod pritiskom svojih američkih saveznika da kalibriraju svoj odgovor Hezbolahu, nanoseći udarac koji će povrijediti grupu bez izazivanja razorne odmazde i rasplamsavanja šireg i dubljeg rata.
Ali dva atentata predstavljaju veliku kocku.
Lider Hezbolaha, Hassan Nasrallah, ipak bi mogao odlučiti da napad na njihovo uporište u južnom Bejrutu opravdava odgovarajući napad na Tel Aviv.
Izrael je također mogao izračunati da Iran neće krenuti u rat zbog ubijenog palestinskog lidera, iako je njegova smrt u njihovom glavnom gradu, pod njihovom zaštitom, poniženje.
Ubistvo Hanijeha, neposredno nakon što je upoznao novog iranskog predsjednika, dramatičan je prikaz dometa Izraela. Islamska Republika je mislila da je ponovo uspostavila odvraćanje kada je ispalila stotine projektila i dronova na Izrael u aprilu – ta tvrdnja je sada razotkrivena kao šuplja. Aprilski baraž je također bio odmazda za izraelski zračni napad u kojem su ubijena dva iranska generala u iranskoj ambasadi u Damasku.
Više odmazde izgleda sigurno od Irana, njegovog saveznika Hezbolaha ili nekog od njegovih zastupnika. Proiranske milicije u Iraku jasno su stavile do znanja da podjednako krive SAD za ono što se dogodilo. U Crvenom moru, Huti bi mogli udvostručiti svoje napade iz Jemena.
Postoje ograničenja za ono što Hamas može učiniti, nakon mjeseci izraelskog napada na Gazu. Ali Izraelci su u stanju visoke pripravnosti za napade na okupiranoj Zapadnoj obali ili unutar samog Izraela.
Važno je shvatiti da je Bliski istok već u regionalnom ratu, ali i prepoznati da bi on mogao biti mnogo gore.
Čak i tako, ovaj krug ubijanja i odmazde možda nije iskra koja rasplamsava sveobuhvatni rat, iako je lako konstruirati scenarije zasnovane na jasnim i opasnim rizicima i stvarnostima u najturbulentnijoj regiji svijeta.
Povlačenje sa ivice, više puta, ne čini rat manje vjerovatnim. To otežava izgradnju diplomatskog puta daleko od prijeteće prijetnje sveopšteg sukoba.
Jedini kredibilan prvi korak za snižavanje smrtonosne temperature na Bliskom istoku je prekid vatre u Gazi.
Posljednjih nedelja Amerikanci su govorili da je sve bliže. To je uvijek bilo teško zamisliti dok su definicije prihvatljivog prekida vatre dvije strane bile toliko udaljene. Za Hamas je prekid vatre značio izraelsko povlačenje i kraj neprijateljstava. Za Izrael je to značilo pauzu koja je omogućila oslobađanje nekih ili svih preživjelih talaca i pravo na nastavak rata nakon toga.
Sada prekid vatre u Gazi izgleda daleko kao i uvijek, iako je američki državni sekretar Antony Blinken ponovo rekao da to ostaje američki diplomatski prioritet.
Ismail Haniyeh je bio vodeća ličnost na strani Hamasa u pregovorima o prekidu vatre. Sa svojim kolegama komunicirao je sa SAD i Izraelom preko šefa egipatske tajne službe i premijera Katara, šeika Mohameda bin Jassima al Thanija.
Premijer je objavio svoj odgovor na ubistvo Haniyeha na X, napisavši: “Politička ubistva i kontinuirano ciljanje civila u Gazi dok se pregovori traju navode nas da se zapitamo kako posredovanje može uspjeti kada jedna strana ubije pregovarača s druge strane.”
Ubistvo se više uklapa u koncepciju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua o “totalnoj pobjedi” nad Hamasom nego u američkoj ideji da je prekid vatre od vitalnog značaja za izbjegavanje još dublje regionalne katastrofe.
To će također ojačati uvjerenje Netanyahuovih kritičara unutar i izvan Izraela da želi produžiti rat, kako bi izbjegao trenutak kada će se suočiti sa obračunom grešaka koje je napravio koje su Hamasu omogućile prostor za napad s tako razornim posljedicama 7. oktobar.
Amerikanci i Francuzi su također naporno radili na pronalaženju diplomatskog načina da zaustave granični rat između Izraela i Hezbolaha. Ali ključni prvi korak bio bi prekid vatre u Gazi, a izgledi koji su bili bliski zadobili su još jedan udarac čekićem.
(Vijesti.ba)