Austrijski i bosanskohercegovački arheolozi prezentirali su danas u Muzeju Grada Zenica rezultate istraživanja prahistorijskih nalazišta Gradina na Kopilu i Mrtvačka gradina u Gradišću kod Zenice, koje su provodili od kraja 2019. godine te u skolopu kojih su pronašli i 45 grobova s 50 ljudskih skeleta iz brončanog i željeznog doba.
Kako je u svojoj prezentaciji podvukao dr. Mario Gavranović, zamjenik direktora Austrijskog arheološkog instituta Austrijske akademije nauka iz Beča, koji je i finansirao istraživanja, pronalazak ljudskih skeleta iz tog perioda predstavlja senzacionalan nalaz, jer se radi o najstarijim ljudskim skeletnim ostacima na području srednje Bosne. U jednoj je grobnici pronađen i skelet konja.
Austrijski arheološki institut istraživanja je proveo s Muzejom Grada Zenica te stručnjacima i studentima Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, na čelu s dr. Edinom Bujakom.
-Bavili smo se istraživanjem lokaliteta iz brončanog i željeznog doba na području Zeničkog bazena. Prošle godine, kao jedan od najvažnijih i najspektakularnijih rezultata, moram reći da smo otkrili prvu nekropolu. Prvo groblje brončanog i željeznog doba na području srednje Bosne. Do sada smo otkrili 45 grobova – radi se o najstarijim skeletnim ostacima koje imamo na području srednje Bosne. To su, dakle, ljudi koji su živjeli ovdje u periodu od prije 3.000 godina – od 1.000 do 500 godina prije nove ere. To je taj vremenski raspon koji pokrivamo u groblju. Po prvi put imamo dokumentirane skeletne ostatke i grobne konstrukcije iz tog perioda. Do sada smo imali predmete iz tog perioda, ali sada imamo ljude. To su najstariji ljudski ostaci na području srednje Bosne – istakao je Gavranović.
Pronalazak nekropole iz tog perioda, napomenuo je, nešto je što se “nije desilo u 130 godina arheoloških istraživanja u Bosni i Hercegovini“, a koja su se počela raditi dolaskom austro-ugarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu.
-Mi smo imali tu sreću, malo znanja i upornosti da otkrijemo taj lokalitet na Kopilu. On je, u jednoj manjoj mjeri, istraživan već sedamdesetih godina prošlog stoljeća tako da smo imali određena saznanja da je tu postojalo naselje iz tog perioda. Također, istraživali smo i naselje – kazao je Gavranović, koji je dodao kako se nekropola nalazi oko 500 metara od naselja i „na terasi koja je okrenuta prema Zapadu“.
Otkrivene su, ističe, grobne konstrukcije od kamena u koje je “pokapano više članova“, a sa otkrivenim materijalom radit će daljne analize kako bi otkrili genetičke karakteristike, mobilnost tih populacija i njihove ishrane, zatim rodbinske povezanosti unutar nekropole.
-Imali smo sreću da u grobovima nađemo i određeni broj predmeta, koji su se polagali uz njih. To je grobna nošnja te populacije. Pomoću predmeta možemo utvrditi s kojim drugim su regijama oni razvijali neke trgovinske odnose; da li je bilo stranih osoba koje su došle u tu zajednicu…Da li su se ovdje udavale žene iz drugih područja…Otvara nam potpuno ‘novi prozor’ koji do sada nismo imali u ta davana vremena – naglasio je Gavranović.
Rijeka Bosna je, podvlači, od pamtivjeka pa do današnjih dana “jedna od glavnih komunikacija koja ovaj prostor povezuje, prije svega sa Sjeverom, sa Panonskom nizijom.
-Mi, zaista, u materijalu koji smo pronašli – na osnovu paralela i analogija, možemo vidjeti da je ova zajednica koja je živjela tu, koja je ukapala svoje ljude, imala razvijene odnose sa Sjeverom. Dakle, i sa dolinom rijeke Save, ali i sa Podunavljem…Ali, naravno, imamo i predmeta koji su nas apsolutno iznenadili i koji ukazuju na veze sa istočnim Balkanom – s Rumunjskom, Makedonijom… Te komunikacije su bile puno, puno razvijenije nego što mi smo, možda, u nekom trenutku znali i mogli pretpostaviti. Svi su lokaliteti, na kojima smo do sada istraživali, na dosta visokim pozicijama – od 600 metara pa naviše. Pretpostavljamo da njima sama dolina rijeke Bosne nije bila toliko atraktivna, jer je, vjerovatno, bilo plavno područje pa su se zato izvlačili na više pozicije – istakao je Gavranović.
Profesor Edin Bujak je napomenuo kako senzacionalistički nalazi grobova starih između 2500 i 3000 godina te nakita, oružja i keramičkog posuđa starosti oko 3000 godina, Grad i Muzej Grada Zenica, u kojem će svi nalazi trajno biti izloženi, pozicioniraju Zenicu i tu ustanovu u centar te polaznu regionalnu tačku arheoloških istraživanja iz tog perioda.