Arijana Memić jutros je na društvenim mrežama objavila potresnu priču o ubistvu njenog brata Dženana i jutru kada su saznali da je mrtav.
Njen status prenosimo u cjelosti, i bez intervencija.
“Bio je ponedjeljak, 15.02.2016. godine, tmurno jutro.
Šest neprospavanih noći bilo je iza nas.
Sjedili smo tako, u tišini, svako sa svojim mislima, isčekujući konačno vrijeme posjete, da ga vidimo.
Već je sedmi dan u bolnici, prognoze nisu bile dobre, ali vjerovali smo… Vjerovali smo da će se izvući, da će sve proći, da ćemo sve zaboraviti, samo da on bude dobro, da se vrati kući.
Oko 6.30h zazvonio je telefon. Pozvali su nas s klinike gdje je boravio.
Muriz se javio.
Bio je to poziv koji je trajao desetak sekundi, nije progovorio ni riječ, samo je prekinuo.
Nikada neću zaboraviti taj izraz lica, nikada neću zaboraviti taj trenutak. Mama je već bila van sebe, znala je. Znala sam i ja, ali nisam htjela da povjerujem u to, nisam mogla. Molila sam Boga samo da je živ, pa i ako se stanje pogoršalo, ozdravit će, bit’ će dobro.
Izašla sam za Murizom iz sobe u kojoj je bila mama, molila sam ga da mi kaže zbog čega su zvali, ali nije progovarao ni riječi.
Upitala sam ga: “Je li živ?”
Rekao je samo: “Nije.”
I danas, više od pet godina nakon toga, svakog 15. u mjesecu, živim taj isti trenutak.