Nakon što se penjao iz Kampa IV skoro 16 sati u “zoni smrti” planine iznad 8.000 metara, 22. septembra je stao na skije na vrhu i potom se spustio preko Južnog prijevoja te stigao do Kampa II do sumraka. Tama je onemogućila sigurnu navigaciju, tako da je Bargiel iskoristio noć za odmor. Sljedećeg jutra je nastavio skijati i prešao opasni glečer Khumbu, prije nego što je sigurno stigao u bazni kamp Everesta.
Već poznat kao jedini sportista koji je skijao sa svih vrhova Karakoruma viših od 8.000 metara, uključujući prvi i jedini potpuni spust na skijama s vrha K2 (2018. godine) bez dodatnog kisika, Bargiel je sada postao prvi u historiji koji je to naslijeđe proširio na najvišu planinu svijeta.
Kako je izgledao nevjerovatni podvig?
Od baznog kampa Everesta do Kampa IV – Andrzej Bargiel je 19. septembra napustio bazni kamp Everesta u 4:30 sati po lokalnom vremenu i slijedio je protokol aklimatizacije obavljajući nekoliko uspona i spustova između kampova. Ova postepena rotacija kroz Kampove I, II i III omogućila mu je da se prilagodi ekstremnoj nadmorskoj visini prije nego što se smjestio u Kampu IV na Južnom prijevoju (7.900 metara). Tada je bio spreman za završni uspon na vrh.
Uspon na vrh – Bargiel je napustio Kamp IV na Južnom prijevoju (oko 7.900 metara) 21. septembra u 23:24 sati po lokalnom vremenu. Zbog obilnih svježih snježnih padavina koje su otežale probijanje staze, uspon je trajao mnogo duže nego što se očekivalo. Proveo je gotovo 16 sati u “zoni smrti”, prije nego što se popeo na vrh 22. septembra u 15:00 sati bez korištenja dodatnog kisika.
Spust na skijama od vrha do Kampa II – Nakon što je stigao do vrha oko 15:17 sati po lokalnom vremenu, Bargiel je proveo samo nekoliko minuta na vrhu prije nego što je stao na skije i započeo spust. Do 15:35 sati je prošao ispod poznatog Hillaryjevog stepenika te nastavio prema Južnom vrhu. U 15:45 sati je uočen kako se spušta duž grebena, prije nego što je stigao do “Balkona”, a kasnije i Južnog prijevoja. Do 17:20 sati Bargiel se spustio ispod Kampa IV i nastavio lijevo od ogranka “Ženeva” na putu do Kampa II. U Kamp II (visina oko 6.400 metara) stigao je u 20:30 sati po lokalnom vremenu kada je već bio mrak, što je sigurnu navigaciju učinilo nemogućom.
Spust na skijama od Kampa II do baznog kampa Everesta – Bargiel je oko 7:00 sati 23. septembra nastavio skijanje iz Kampa II, spuštajući se duž bočnih zidova Mount Everesta. Do 7:50 sati je prošao Kamp I, nastavljajući preko padina Nuptsea i prelazeći opasni glečer Khumbu na skijama, snalazeći se kroz labirint leda koji se pomiče i dubokih pukotina, sve to bez užadi ili fiksnih linija, dijelom vođen dronom kojim je upravljao njegov brat Bartek. Do kraja ledenog glečera i snježne linije u baznom logoru Everesta stigao je 8:45 sati po lokalnom vremenu, čime je uspješno završio prvi skijaški spust s Mount Everesta bez korištenja dodatnog kisika.
“Ovo je jedna od najvažnijih prekretnica u mojoj sportskoj karijeri. Skijanje niz Everest bez kisika bio je san koji je godinama rastao u meni. Znao sam da će teški jesenji uslovi i planiranje putanje kroz glečer Khumbu biti najveći izazov s kojim ću se ikada suočiti”, izjavio je Bargiel.
“Ako pogledate ljudsku fiziologiju s tako malom količinom kisika u zraku, ono što je Andrzej postigao nadilazi ljudske mogućnosti. Na ovoj visini, bez dodatnog kisika, tijelo se mora boriti za svaki korak”, rekla je dr. Patrycja Jonetzk, doktorica ove ekspedicije.
“Samo snalaženje po tako teškom terenu bio je veliki izazov za mene. Činjenica da sam navodio vlastitog brata sigurno nije olakšala stvari. Najteži trenuci su bili prelazak grebena i glečera. Kada je Andrzej prošao kroz te dijelove, konačno sam mogao odahnuti i uživati u posljednjim trenucima spuštanja zajedno s njim. Ovo je važan trenutak za mene. Ulozi su bili ogromni, a činjenica da je moj brat još jednom nešto postigao kao prva osoba na svijetu, pokazujući tako ogromnu otpornost i duh, ispunjava me ogromnim ponosom”, kazao je Bartek Bargiel, Andrzejev brat i operater drona.
Ovaj spust s Everesta predstavlja značajno pomicanje samih granica ljudske izdržljivosti i alpinističkih dostignuća. Više od 6.000 ljudi se popelo na Mount Everest, ali samo oko 200 je to učinilo bez dodatnog kisika, što je manje od tri posto.
(Vijesti.ba)