Magazin

Andrej Nikolaidis: Kijametsko doba – a šta nam, zapravo, fali?

Utorak, 24. mart 2020.

„Svi problemi čovječanstva izviru iz činjenice da čovjek nije sposoban ostati u tišini i osami svoje sobe“, pisao je Blaise Pascal.

E, to se zove misao koju je potvrdilo vrijeme. Šta će bolje izraziti duh vremena u sjenci virusa od ovog zapisa sedamnaestovjekovnog francuskog matematičara i mislioca?

Loading...

Dozvolite da sa ramena genija uputim skromnu poslanicu svima kojima je čak i danas nesnošljivo ostati u sobi, pa su zbog toga voljni rizikovati ne tek svoj, nego i živote ljudi koje navodno vole.

Dragi moji…

Nedjelju dana ne rade kafići, nedjelju dana smo prisiljeni živjeti u kući, a već nam se čini kako svijet stiže svome kraju? A šta nam, zapravo, fali? Imamo kafu, pivo, internet, duvan. Možemo čitati, gledati filmove, čak su nam i naši najmračniji poroci dostupni… Kući smo sa osobama koje volimo, ili bismo ih trebali voljeti. Imamo cilj: preživjeti, ne zaraziti bližnje, pomoći bližnjima. Pa ipak, sve nam je to nesnošljivo. Osjećamo neodoljivu potrebu da otrčimo negdje vani – bilo gdje, samo da to nije dom. Imamo neodoljivu potrebu da vrijeme provedemo sa nekim – bilo kim, samo da nisu naši najbliži.

Možemo čak i razmišljati. Znam, razmišljanje je najužasnija stvar na svijetu. Nema stravičnijeg od suočenja sa samim sobom i svojim slabostima, ponorima i prazninom koji zjape u svakome od nas. Budemo li mislili, mogli bismo zaključiti da nismo tek žrtva, nismo samo oni kojima je nanijeta nepravda, nego i oni koji su drugima nanijeli nepravdu i bol. Budemo li mislili, mogli bismo osjetiti stid. Da bismo taj užas izbjegli, neprekidno smo u akciji, neprekidno negdje hitamo, nešto radimo, kupujemo, gradimo, stičemo. „Ubijamo vrijeme“, kako se kaže. Sad smo satjerani u kuću i dosadno nam je. Ipak, probajte: razmišljajte satima o nečemu. Neće vas ubiti. Ako mislite da je nama teško i dosadno misliti, zamislite kako je bilo Kantu – on je to radio čitav život.

Ljudi su prelazili pustinje, okeane i lednjake, krčili džungle, peli se na vrh svijeta, gladovali, krvarili i ginuli za svoja uvjerenja. Mi nismo u stanju ostati u sigurnosti kuće, pune hrane, toplote i ljubavi.

Pih.

Srijeda, 25. mart 2020.

Osnovu ove crtice sam pročitao, ne znam više ni kad ni kod koga. Redovi koji slijede moja su varijacija teze neznanog mi autora.

Ako doista želite pomoći čovjeku koji će u zoru biti pogubljen ili onome koji je na samrtnoj postelji gdje će za koji čas sklopiti oči, ne dovodite mu sveštenika.

Loading...

Slični članci

Back to top button
Close